Na sam Bozic odlucile smo se otici na misu ujutro u 10 sati u nadaleko jedinu krscansku crkvu Sv. Ivana u Sumi (St. John in the forest). Crkva je gradjena od kamena sa krovom od drvenih greda, jednostavno uredjena. Jedini ukras iznad skromnog oltara je prekrasan vitraj vrlo lijepe izrade, cije boje daju jos veci kontrast tamnoj unutrasnjosti i vanjsom mracnom sumskom okruzenju. Do tuda se moze doci i pjesice, ali mi smo uzele taksi koji nas je cekao i za povratak. Cijelo putovanje kosta 12 kuna.
Sumnicavo smo gledale indijskog svecenika koji ne zna ni rijeci engleski. Na koncu je cijelu misu odrzala americka krscanska mladez u njihovom stilu - protestantske sl
ave Bozica i Isusa. Dobili smo papire sa tekstom Bozicnih pjesama, a izmedju toga su se izmjenjivale mlade amerikanke citajuci psalme iz Biblije sa zanesenim pogledom prema nebu. Cijelu idilu je povremeno prekidala glasna svadja majmuna i psa koji su se svadili na ulazu u crkvu. Zvucalo je kao da se bore neke mracne sile, uz mnostvo prijeteceg rezanja, haha...Adrijana i ja smo cekale da svecenik progovori ili da bar netko izmoli Oce nas... Medjutim, nista.
Na kraju je svecenik progovorio tri nerazumljive rijeci i pokazao prema izlazu. Mi smo tada izgovorile Oce nas na hrvatskom i pruzile si ruku - mir s tobom...
Ipak, bilo je slatko i simpaticno, kao da smo nasukani na nekom otoku, pa se sve improvizira kako se tko sjeca...
Na izlazu nas je docekalo mnostvo prosjaka ocekujuci milodare, a nas je zaustavila neka nadobudna indijka koja najavljue Isusov drugi dolazak. Htjela je da damo izjavu o tome sto za nas znaci bozic za njezinu veb stranicu! Zamisli!
Nema komentara:
Objavi komentar