ponedjeljak, 1. veljače 2010.

Nova Godina 2010 s Dalaj Lamom





















Nekoliko dana prije povratka Dalaj Lame u Mcleod Ganj, mjestom se počnu širiti glasine... dolazi danas, dolazi sutra... ovaj i onaj su čuli iz pouzdanih izvora da dolazi... Uzbuđenje se širi mjestom, a na ulici se povećava broj štandova koji prodaju robu. Svi očekuju veću navalu kupaca-hodočasnika.
Najpouzdanija informacija uvijek je dolazila od naših opatica. Očito samostan radi određenih priprema informiraju na vrijeme.
Znale smo kako ide dril: nisu dozvoljeni mobiteli niti foto aparati. Pretresaju vas od glave do pete. Ali ne bi mi bile Hrvatice, da ne pokušamo prokrijumčariti mali dijelić ovog doživljaja. Adrijana je poput mlade partizanke u sekundi na pretresu kliznula fotoaparat u rukav od jakne bliže šaci jer je zadnji put primijetila da ne pipaju do kraja rukava, već više ispod pazuha.
Tako smo na fotić uspjele snimiti iz zasjede dva kratka filmića ... uživajte!

Žuti suncobran koji vidite na filmu u Budizmu predstavlja zaštitu od duhovnih otrova - a to su - želja, mržnja, pohlepa i neznanje. Svileni suncobran štiti glavu Bude i služi kao simbol duhovne moći.

Ovo je prilika kada je zaista moguće uživati satima u blizini kako Tibetanci kažu Njegovoj Svetosti inkarnaciji Bude Suosjećanja. Za ovu priliku sve je okićeno metrima nanizanih cvjetova kadifica u narančastoj boji. Nakon molitvi u trajanju od 3 sata, Dalaj Lama izlazi van u slijedeću fazu u kojoj se izmjenjuju govornici, sve redom lame, predstavljaju se nove knjige, navodi se koji je samostan koliko donirao. U publici se širi veselje jer redovnici dijele lepinje, kekse, bombone, čaj, a čak i vremešni Tibetanci pokazuju zavidnu fleksibilnost u borbi da dodju do tih darova.
Posebno su dojmljivi muzika i obredni ples u maskama, koji je bio naročito lijep kad je Dalaj Lama došao u prostor. Između ostalog, to koristi za tjeranje Zločestih Božanstava iliti negativnih energija. Plavo nebo, pogled na snježne vrhove u daljini, kao da je vrijeme stalo...
Uvijek se iznova iznenadim kako me njegova prisutnost obavije dubokim mirom iako se nalazim u velikoj gužvi.
U pozadini dominira ogroman pano Dalaj Lame i Panchen Lame iz mlađih dana. Na svakom koraku se obilježava 20 godišnjica smrti starog Panchen Lame. Njegovu su trenutnu inkarnaciju oteli Kinezi zajedno s njegovom obitelji i nitko ne zna gdje su već godinama.


Oko nas je svega par desetaka stranaca. Upoznale smo se sa Franciscom, Hrvatom koji je rođen u Čileu, a radi kao psiholog u Karlovcu. On je čekao u dvorištu od 4 ujutro dok još nije bilo nikog kako bi prokrijumčario svoj veliki profi fotoaparat. Svi su mislili da je novinar. Toliko o osiguranju.
Iako smo nakon 6 sati sjedenja bile smrznute i ukočene, doživljaj je bio fantastičan.

Imale smo priliku vidjeti na desetine Tibetanaca u tradicionalnim nošnjama, koje su nas oduševile. Djevojke nose dugu kosu spletenu u male pletenice, sa prekrasnim nakitom ili šeširima na kosi, a mladići su jednako efektni. Izgledaju prekrasno!