Vidi se da sam se vratila i da kasnim sa postovima, ali jedno vrijeme mi u Indiji nije bio dostupan internet. Ali, eto, ima jos ponekih detalja koje bih voljela podijeliti s vama.Cijelo vrijeme odvijanja olimpijskih igara u Mcleod Ganju i Dharamsali su se odvijali protesti Tibetanaca, i to dva puta dnevno, ujutro i popodne. Marsirali su sa zapaljenim svijecama prvo monasi, iza njih monahinje i na kraju spalir Tibetanaca i nas zapadnjaka koji smo se pridruzili u ovoj
simbolicnoj borbi za neovisnost Tibeta. Na slici je veliki jumbo plakat izvjesen na ulazu u Dalaj lamin hram, koji je pozivao da se upale svijece u 21 sat, 7.8. kako bi se podsjetili na sve pale zrtve kineskog rezima na tibetu, a govori se o brojci oko 2 milijuna Tibetanaca. Imala sam prilike razgovarati sa monasima, pa i zenama koje su prezivjele kineska mucenja, i to je zaista strasno. Uglavnom su jeli vlastiti izmet i pili urin da prezive, a kinezi su ih mucili strujnim udarima po spolnim organima...
Najtuznije je sto se kinezi jako trude zatrti kulturu, pismo i jezik Tibetanaca, te u skolama forsiraju kineski. Postoji grana aktivista koji su za agresivniji nacin oslobadjanja zemlje, ali Dalaj lama inzistira na mirnom rjesenju... S obzirom da je Dalaj lama vec star, mislim da oni cekaju njegov kraj kako bi krenuli u akciju...U Mcleod Ganju ima puno Tibetanaca koji su ovdje rodjeni. Kada popricate malo s njima, otkrivaju kako osjecaju da je ovdje njihov dom, jer jednostavno ne poznaju nista drugo. Sluzbeno i oni pricaju o povratku u Tibet, ali privatno prizeljkuju ostanak. Tu je i bolja 
klima, a duhovni turizam omogucuje dobru zaradu... Inace, imaju puno problema s dokumentima. Tibetanci nemaju putovnicu. Imaju samo neki indijski izbjeglicki karton. Putovnicu im nedaju ni Kinezi ni Indijci... Mastaju o tome da odu u inozemstvo, SAD ili Evropu. Mnogi pokusavaju skupiti veliku sumu novca kojom bi mogli kupiti dokumente, ili gledaju da se ozene kakvim strancem ili strankinjom... Tesko je biti Tibetanac.
klima, a duhovni turizam omogucuje dobru zaradu... Inace, imaju puno problema s dokumentima. Tibetanci nemaju putovnicu. Imaju samo neki indijski izbjeglicki karton. Putovnicu im nedaju ni Kinezi ni Indijci... Mastaju o tome da odu u inozemstvo, SAD ili Evropu. Mnogi pokusavaju skupiti veliku sumu novca kojom bi mogli kupiti dokumente, ili gledaju da se ozene kakvim strancem ili strankinjom... Tesko je biti Tibetanac.
Nema komentara:
Objavi komentar