Kora

Kora je budisticko obredno obilazenje hrama, u smjeru kazaljke na satu, kao jedan oblik molitve u hodu. Tako sam krenula u koru oko Dalaj laminog hrama, sto se pokazalo krasnom setnjom kroz himalajsku sumu, gdje pogled puca na dolinu Dharamsale, a svuda oko puteljka nalaze se gomile oslikanog, izrezbarenog kamenja s molitvama - om mani padme hum, i molitvenih zastavica. Putem se susrecu domaci Tibetanci, uglavnom stariji ljudi, sa molitvenom krunicom u ruci, mrmljaju molitve i polako idu uzbrdo. Putem, prikladno ima pokoja klupica i zaklon od kise. Susrela sam i covjeka, koji u maloj kucici klese kamen... On je napravio vecinu od kamenova postavljenih kraj staze, a prodaje i manje komade, privjeske i sl. sto je zgodno za ponijeti kuci. Kupila sam par zgodnih komada, ali potrajalo je dok sam izabrala...
Putem se nalaze i brojni molitveni kotaci, manji i veci koji se pozeljno svi trebaju okrenuti. Smatra se da se da molitvu koja je napisana na kotacu na taj nacin nosi vjetar. To je navodno jos korisnije nego da molite u sebi ili na glas. Okrenuti kotac Dharme, ili duhovnog ucenja kako ga je ucio Buda, znaci siriti ucenje u svijet. Biti prosvjetljen je cilj koji osoba treba postaviti sebi, a zapravo zbog toga sto ce onda biti u stanju bolje pomoci drugima. Tako je prosvjetljenje samog sebe zapravo altruisticni, nesebican cin...
Putem sam srela ekipu otkacenih Spanjolaca koji su uporno htjeli ici stazom u suprotnom smjeru. Objasnila sam im da je to zapravo anti-molitva, pa smo se malo druzili raspravljajuci budisticke obicaje, koji su njima bili jako strani. Zanimljivo je susresti i brojne Hinduse ili Sikhe, koji jednostavno Dalaj lamu prihvacaju kao svetu osobu, i vole posjecivati njegov hram, iako nisu te vjere. Tu se svi prihvacaju u njihovoj razlicitosti.