Predavanja kod Dalaj lame

Bila sam te srece da je Dalaj lama stigao dan prije mene u Mcleod Ganj, iako to nije bilo predvidjeno godisnjim planom za ovaj mjesec. U mjestu je odmah nastala strka, a ulice su preplavili prosjaci i standovi s robom, nakitom, molitvenim krunicama, pa i pecenim kukuruzom - kojeg ovdje jedu namazanog sa solju i limunom.
Predavanja su se odrzavala tijekom tri dana, ujutro od 9 do 11.30 i popodne od 13 do 15.30 sati. Nazalost, nije bilo dozvoljeno fotografiranje. Dalaj lama je predavanja odrzao uglavnom na tibetanskom, a stranci su trebali kupiti mali radio i slusalice, te je svaki mogao pratiti prijevod na svom jeziku na posebnoj radio stanici. To je zgodno, jer tako putem radija predavanja mogu slusati i ljudi na velikoj udaljenosti koji ne mogu osobno prisustvovati.
Za predavanja je potrebno izvaditi posebnu propusnicu za koju je potrebna putovnica i dvije fotografije. Isto tako dva dana ranije treba doci i postaviti jastuk ili karton s imenom na pod ispred predavaone i tako zauzeti najbolju poziciju. Iako, moram priznati to bas ne funkcionira u praksi. Oni koji dodju ranije, a to su obicno domaci Tibetanci, preko svega postave svoje prostirke. Moja prijateljica Annika iz Njemacke i ja smo se na kraju smjestile uz stepenice gdje Dalaj lama izlazi van tako da smo imale puno prilika da ga se nagledamo i primimo blagoslove.
Cijela ceremonija predavanja je zanimljiva i odise pravim tibetanskim duhom. Pri dolasku se na razglas cuje prekrasno mantranje s ritmickim bubnjanjem u pozadini. To lame mantraju barem sat vremena prije pocetka predavanja, i zaista vas bace u trans.
Pri pocetku se ljudi barem tri puta ritualno klanjaju, tj. vrse prostracije sa sklopljenim rukama i doticu pod celom. Mnogi placu kad vide Dalaj lamu, a njegova energija je zaista srcana i puna ljubavi za ljude (sto ne mogu reci za vecinu lama ovdje).
U jutarnjoj fazi predavanja se posluzuje slani caj s mlijekom, a u popodnevnoj slatki caj s mlijekom. U pauzi se posluzuje riza s nekim mijesanim povrcem- sto jedu uglavnom domaci tibetanci, dok ostali odu van na rucak (monasi se uglavnom guraju oko standova s momosima - punjenom tjesteninom).

Predavanja su bila pod nazivom "Lamp to the path of enlightenment" - ( Svjetiljka koja osvjetljava put do prosvjetljenja).
Osim osnovne budisticke filozofije dali smo tzv 'bodisatva zavjete" te smo primili Avalokiteshvara inicijaciju- (Buda suosjecanja).
Prisustvovati ovim ucenjima je zaista posebno iskustvo, pojacano energijom samog hrama, stotinama monaha i monahinja, lama, a tek u manjem broju stanaca.
Zaista sam uzivala!