nedjelja, 1. travnja 2012.

Kako kupiti karte za vlak u Delhiju kad plan ode k vragu


Imala sam fenomenalan plan. Avion slijece u 4, a novi delhijski metro vozi do zeljeznickog kolodvora 15 minuta. Vlak Malwa express koji ide u Jammu Tawi, glavni grad Kasmira polazi u 5.20. Kupila sam karte preko interneta (uz veliku muku jer su prestali primati strane kartice i zahtijevaju indijski broj mobitela). Nasa destinacija je Chakki Bank, iliti obala rijeke Chakki, koja tece uz podnozje Himalaja. Nakon toga idemo tri sata taksijem do Mcleod Ganja, i sjedista Dalaj lame, te mog zenskog samostana Gaden Choeling Nunnery.
To je bio plan...
Avion je sletio na vrijeme, prosle smo brzo kroz carinu i nasle se u cudu tehnologije, cistom, urednom metrou, gotovo da ne povjerujes da se nekoliko metara iznad krece nepregledna rijeka, ljudi, riksi, zivotinja, kreirajuci svakodnevni indijski kaos.
Na zeljeznickom kolodvoru zapuhnuo nas je gotovo neizdrzivi miris urina, srecom nosac se odmah pojavio tako da nismo morale vuci kofere. Tu je dobro uzeti nosaca i platiti mu oko 200-300 rupija jer su maheri da brzo nadju vlak, te nose stvari stepenicama preko 16 perona.
Mislila sam da sve ide po planu kao i svaki put. Malwa naime uvijek kasni barem 2 sata. To je vlak koji prelazi dugu trasu iz juzne u sjevernu Indiju.
Dosle smo tamo, a vlaka nema.
Otisao prije pet minuta.
Stojim zbunjena i tek mi kasnije u vlaku jedan kasmirac objasni da Malwa kasni po zimi zbog magle i ljeti zbog monsuna, a u proljece i jesen kad je susna sezona ide na vrijeme. Eto ga na. A ja sam prije uvijek putovala zimi i ljeti. Tako je to kad europejac ne poznaje dobro lokalnu klimu i obicaje.
Sjele smo se odmah na taxi i otfurale u Majnu Ka Tilu, tibetansku koloniju u Delhiju. Mrzim Delhi i ovo je mjesto gdje se osjecam najsigurnije. Desetak malih guest housea pruzaju dovoljno komocije za cekanje aviona ili vlaka, kada se nuzno u Delhi stigne dan ranije. Oni organiziraju taksi ako se negdje mora ici i to je puno sigurnije od pregovaranja sa taksistima na delhijskim ulicama.
Smjestile smo se u sobu za 60 kuna dan, kako bi se otusirale i regrupirale.
Nazalost ispalo je da bas taj dan u Delhi stize kineska delegacija i da su svi ducani zato zatvoreni jer svi tibetanci idu na prosvjed. Ni jedan ducan koji prodaje karte za vlak nije radio. Po rasporedu znam da je prvi vlak tek navecer oko 8, a isto tako znam da je gotovo nemoguce dobiti kartu za vlak isti dan. Indijci kupuju karte 4 mjeseca unaprijed. Od jedne pametne Tibetanke saznala sam da postoji tzv foreign quota ili turisticka kvota na koju se morate pozvati ako zelite kupiti karte isti dan, ali se moraju kupiti na kolodvoru.
E, to je tek zavrzlama...
Sjele mi tako opet na riksu, pa metro, te stigle na kolodvor. Tu nam je valjda 30 ljudi reklo 30 stvari o tome gdje je taj famozni office gdje turisti stranci kupuju karte. Vodali su nas okolo kao dvije mlade majmunice, svako se kune da je to tocno, svi vas muljaju.... Bas smo bile iscrpljene.
No dakle, svi koji kupuju karte u Delhiju moraju doci NA PRVI KAT IZNAD PERONA 1. To se zove International tourist bureau.
Izuzetno ga je tesko naci pogotovo ako ste stigli na kolodvor sa strane gdje je ulaz kod perona 16. Onda morate preko zeljeznog nadvoznjaka preci skroz na drugu stranu i onda na kat. Pokusajte dobiti karte klasa 2AC tier sleeper class, iako za to gotovo nema sanse (te uvijek kupujem ranije preko interneta). Znaci spava vas 4 u kupeu. Vjerojatno cete moci dobiti 3AC klasu (6 u kupeu), C znaci da imate klimu sto je neophodno na 40 stupnjeva koliko je sada u Delhiju.
Tako smo sretno kupile karte za vecernji vlak koji stize u Chakki bank u 4 ujutro.

Nema komentara: