Kod Karmape

Oko 10 ujutro skupilo se u cekaoni raznoliko drustvo, oko 15 ljudi iz cijelog svijeta. Bili su tu monasi iz Burme i Tajlanda, bracni par Japanci, Amerikanac, Francuz, Tajvancanka, nekoliko Tibetanaca i ja. Svi su dobili dozvolu za audijenciju s Karmapom. Prosli smo sigurnosnu obradu, te smo svi na kraju bili malo zalosni jer fotografiranje nije bilo dozvoljeno.
Posli smo na posljednji kat zgrade koja se nalazi iza hrama na slici. Cekali smo na balkonu s kojeg se pruza prekrasna slika na okolna zelena brda, sume i rizina polja. Tocno preko puta, na brezuljku nalazi se velebna zgrada parlamenta ove pokrajine Himalach Pradesh. Pricam sa simpaticnom tajvancankom koja predaje pedagogiju na fakultetu, te se raspitujem za detalje protokola kad se udje kod Karmape. Potrebno je izvrsiti tri prostracije (molitva sa sklopljenim rukama stojecki i zatim glavom dotaknuti pod). Nisam bas ljubiteljica protokola,...ali sto se moze...
Prije nego sto je dosao red na mene, prisao nam je Lama Phuntsok, Karmapin asistent i rekao kako je Karmapa dosta loseg zdravlja. Ima visoki tlak i secer, pa nas je zamolio da ga ne zadrzavamo predugo.
Usla sam unutra, u prostoriju veliku oko 6x6m sa tepisima na podu i niskim staklenim stolom, a Karmapa je mahnuo rukom da dodjem i rekao: "Dosta tih prostracija, sjednite". Radoznalo me je gledao, iako se trudio to sakriti (pa ipak je rodjen 1985. godine), a ja sam se cudila kako izgleda bar 10 godina starije. Visok je i krupan, dominantne pojave, vrlo intelingentnog pogleda.
Na podu pored njega je sjedio njegov prevoditelj, koji je pazio da ne napravim neku gresku u ponasanju.
Predala sam mu poklone i zahvalila mu se na ucenjima Kagyu skole koja sam primila u bivsem zivotu i na osnovu kojih se danas toga sjecam. Karmapa se cinio vrlo iznenadjen, pa i zbunjen, kao da ne zna sto bi u tom slucaju trebao reci. Bio je takodjer i vidno iscrpljen. Tako sam presla na slijedecu temu, a to je polozaj zena u svijetu, posebno u budizmu i duhovnosti. Rekla sam kako je svijet u disbalansu zbog nedovoljnog postovanja zenske energije, te je i majka Zemlja takodjer zenska energija - sto nas dovodi do ekoloske katastrofe. Ova je tema jako zainteresirala
Karmapu, te se slozio samnom. Napomenuo je da je ova njegova inkarnacija namijenjena zenama, sto je od malena mnogo puta izjavio. Ja sam dodala kako je potrebno zene povezati sa njihovom zenskom moci, a ne ih stititi kao malu djecu, te sam ga zamolila da u svojim govorima to cesce spomene. Kratko smo diskutirali, cak je i prevoditelj bio zainteresiran, te sam se nakon toga zahvalila i otisla.
Inace, ovdje nemaju bas visoko misljenje o lamama koji poducavaju na zapadu. Cak ih je i Dalaj lama na govoru proglasio "prodavacima dharme". Ali, kad dodjes ovdje vidis da su tu svi toliko tradicionalni, da bi tu morao provesti nekoliko godina da bi te netko uopce poceo uciti bilo cemu. Sto se njih ovdje tice, ne zanima ih kako si daleki put presao i koliko znas. Oni su ucvrsceni u svojim ritualima i pravilima.
Cesto se oko toga razvila medjunarodna diskusija na krovu Carpe Diema, mog omiljenog restorana, gdje se zaista nadje nevjerojatno zanimljivih ljudi sa svih strana svijeta. Diskutira se o kvantnoj fizici, budizmu, iskustvima, putovanjima....ma prekrasno!
Uglavnom, svi su mozda ocekivali vise od ovog mjesta u duhovnom smislu...iako svako iskustvo ima i svoju duhovnu poruku, makar se to u datom trenutku mozda i ne cini tako...

Priprema za susret s Karmapom

Vec prije nekoliko dana sam nazvala Lamu Phuntsoka, osobnog tajnika 17. Karmape, kako bi dogovorila osobnu audijenciju, sto je kako sam cula ovdje, vrlo tesko dobiti.
Lama Phuntsok je rekao da Karmapa danas daje predavanja za javnost, te da ga posjetim nakon toga - kako bi mu objasnila razlog moje posjete (jer nisam zeljela o tome govoriti preko telefona).
S obzirom da su predavanja bila za dva sata, pojurila sam naci taksi, te se po kisi i nemogucoj blatnoj, uskoj, vijugavoj cesti uputila u Karmapin Gyuto samostan, koji se nalazi oko sat vremena voznje iz Mcleoda.
Gyuto stamostan se nalazi u prekrasnoj prirodi na obroncima himalaje, na nesto nizoj nadmorskoj visini. Zapravo je veci i ljepsi od Dalaj laminog.
Oko hrama se vec motalo dosta ljudi iz cijelog svijeta. Za predavanja se takodjer trebalo registrirati s putovnicom.
Za ne povjerovati, predavanja su bila bas o Mahamudri. Karmapa je prvo govorio na tibetanskom, a zatim citao prijevod na Engleskom - prilicno bolje nego zadnji put kad sam ga cula. Nakon toga se u redu ide po blagoslov s bijelim svilenim salom koji vam stavi oko vrata, a na poklon dobijete crvenu spagicu s jednim cvorom.
Bila sam uzbudjena, te sam nakon toga pojurila naci Lamu Phuntsoka, koji je inace vrlo zauzet.
Jedva sam ga docekala, kad su vec svi posjetitelji otisli. Ima oko sezdeset godina, sitan, mrsav, vrlo mudrog pogleda, i najvise me se dojmio od svih lama koje sam vidjela ovdje. Poceli smo razgvor, koji mi je vrlo tesko pao od napetosti i emocija dok sam govorila o mom proslom zivotu. Cinjenica da se toga sjecam je iskreno zacudila mog sugovornika, kao da nikada nije cuo za takvo sto. Od napetosti sam se rasplakala, te sam mu umjesto da govorim stavila u ruke moju uokvirenu pjesmu sa slikom bude suosjecanja koju sam naslikala, sto je moj poklon za Karmapu.
Sto da kazem - pjesma vrijedi vise od tisucu rijeci. Lama je odmahivao glavom u nevjerici da sam ja to napisala- i dao mi privatnu audijenciju s Karmapom u cetvrtak! Jos sam mu pokazala knjigu o kvantnoj fizici koju zelim pokloniti (Lynn Mctaggart - Polje), sa komentarom kako je Karmapa mlad i moderan ucitelj te da mora biti informiran o znanstvenim dostignucima na polju duhovnosti. Lama je bio vrlo zadovoljan sa knjigom, te se slozio s mojim misljenjem.
Imam jos nekih ideja za taj sastanak, a o tome cu vam sve napisati sutra.

Predavanja kod Dalaj lame

Bila sam te srece da je Dalaj lama stigao dan prije mene u Mcleod Ganj, iako to nije bilo predvidjeno godisnjim planom za ovaj mjesec. U mjestu je odmah nastala strka, a ulice su preplavili prosjaci i standovi s robom, nakitom, molitvenim krunicama, pa i pecenim kukuruzom - kojeg ovdje jedu namazanog sa solju i limunom.
Predavanja su se odrzavala tijekom tri dana, ujutro od 9 do 11.30 i popodne od 13 do 15.30 sati. Nazalost, nije bilo dozvoljeno fotografiranje. Dalaj lama je predavanja odrzao uglavnom na tibetanskom, a stranci su trebali kupiti mali radio i slusalice, te je svaki mogao pratiti prijevod na svom jeziku na posebnoj radio stanici. To je zgodno, jer tako putem radija predavanja mogu slusati i ljudi na velikoj udaljenosti koji ne mogu osobno prisustvovati.
Za predavanja je potrebno izvaditi posebnu propusnicu za koju je potrebna putovnica i dvije fotografije. Isto tako dva dana ranije treba doci i postaviti jastuk ili karton s imenom na pod ispred predavaone i tako zauzeti najbolju poziciju. Iako, moram priznati to bas ne funkcionira u praksi. Oni koji dodju ranije, a to su obicno domaci Tibetanci, preko svega postave svoje prostirke. Moja prijateljica Annika iz Njemacke i ja smo se na kraju smjestile uz stepenice gdje Dalaj lama izlazi van tako da smo imale puno prilika da ga se nagledamo i primimo blagoslove.
Cijela ceremonija predavanja je zanimljiva i odise pravim tibetanskim duhom. Pri dolasku se na razglas cuje prekrasno mantranje s ritmickim bubnjanjem u pozadini. To lame mantraju barem sat vremena prije pocetka predavanja, i zaista vas bace u trans.
Pri pocetku se ljudi barem tri puta ritualno klanjaju, tj. vrse prostracije sa sklopljenim rukama i doticu pod celom. Mnogi placu kad vide Dalaj lamu, a njegova energija je zaista srcana i puna ljubavi za ljude (sto ne mogu reci za vecinu lama ovdje).
U jutarnjoj fazi predavanja se posluzuje slani caj s mlijekom, a u popodnevnoj slatki caj s mlijekom. U pauzi se posluzuje riza s nekim mijesanim povrcem- sto jedu uglavnom domaci tibetanci, dok ostali odu van na rucak (monasi se uglavnom guraju oko standova s momosima - punjenom tjesteninom).

Predavanja su bila pod nazivom "Lamp to the path of enlightenment" - ( Svjetiljka koja osvjetljava put do prosvjetljenja).
Osim osnovne budisticke filozofije dali smo tzv 'bodisatva zavjete" te smo primili Avalokiteshvara inicijaciju- (Buda suosjecanja).
Prisustvovati ovim ucenjima je zaista posebno iskustvo, pojacano energijom samog hrama, stotinama monaha i monahinja, lama, a tek u manjem broju stanaca.
Zaista sam uzivala!