tag:blogger.com,1999:blog-17044027780021824162024-03-05T20:22:41.204-08:00zrinka janciczrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.comBlogger27125tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-32344920988551383362012-04-05T22:22:00.004-07:002012-04-05T22:41:04.081-07:00Putovanje u Zanskar<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj76puMml-p5hm2Vad2NW-aoeRNyva3GnS_xJXGW7LoaeRayyyLQI7PBHdS0YmWczpuCxlqrmFbX4Exe9G1wzeHrrGw7ygux6meNRibNJI3_6acTg6qV9TWM-3Jx5aZvZuRrULXJ9m7jM4/s1600/zanskar.jpg"><img style="float: left; margin: 0pt 10px 10px 0pt; cursor: pointer; width: 176px; height: 251px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj76puMml-p5hm2Vad2NW-aoeRNyva3GnS_xJXGW7LoaeRayyyLQI7PBHdS0YmWczpuCxlqrmFbX4Exe9G1wzeHrrGw7ygux6meNRibNJI3_6acTg6qV9TWM-3Jx5aZvZuRrULXJ9m7jM4/s320/zanskar.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5728155057809681570" border="0" /></a><br />Veceri cesto provodimo u Lamo's kitchen, na Bagsu roadu, gdje se svaku vecer pustaju tibetanski filmovi, a imaju i super hranu. Sjedimo na podu na jastucima, obicno oko dvadesetak ljudi, i uzivamo. Jucer je bilo jako zanimljivo, jer smo gledali film Journey form Zanskar, a prisutan je bio i geshe Yonten (ucitelj budisticke filozofije) glavni junak filma.<br />Zanskar je regija izmedju Kasmira i Ladaka, prosjecne nadmorske visine oko 5-6000m. Ljudi su preko 90 % nepismeni. Zbog snijega su zatvoreni planinski prijelazi oko 6-8 mjeseci godisnje. Vremenski uvjeti onemogucavaju redovno skolovanje, a tradicionalnog tibetanskog kulturnog odgoja vise prakticki nema. Tako je geshe Yonten odlucio uzeti 17 djece i prevesti ih preko planinskih vrhova u grad Manali u Indiji kako bi ih se upisalo u skole ili samostane. Grupa monaha osnovala je udrugu i skuplja novac za njihovo skolovanje, kako bi kasnije oni mogli doprinijetii razvoju svoje regije. Geshe Yonten mi se svidja jer je u Zanskaru uzimao uglavnom curice, jer one nemaju nikakvu perspektivu u svojim selima. Odmah je pogodio u moju slabu tocku - brigu i ljubav prema malim opaticama i zenama u ovom kraju opcenito. Uglavnom, jedva su prezivjeli put preko planina i stigli na cilj. Nakon filma pitali smo kako su danas djeca. Tek su nakon 6 godina mogli posjetiti roditelje. Nitko nikoga nije mogao prepoznati. Preskupo je putovati svake godine, a za vrijeme zimskih praznika djeca ne mogu ici kuci zbog snijega. Po ljetu je pauza samo 20 dana, a treba im 8 da stignu na cilj... Pogledajte trailer, a film dolazi samnom kuci pa cemo gledati.<br />http://www.youtube.com/watch?v=ylBBre-y8m4&feature=player_embeddedzrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-91661353450758966522012-04-05T21:24:00.005-07:002012-04-05T22:21:08.607-07:00Dalaj Lama predavanja u Norbulingki<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgxYP19qC3cSaOzPaJZOaHBA080dGTV6g7bY0lAVXWKd1sDWfVH0UYBWKMyncRIcNjdlz9UgcuR748eejWnRiZZ6n23xbxbTpTXNUhKhl3M8iP9tAKjtd2Zt7qcF4ioqyuMqJ32JBjUaOw/s1600/norbulingka_lake.jpg"><img style="float:left; margin:0 10px 10px 0;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgxYP19qC3cSaOzPaJZOaHBA080dGTV6g7bY0lAVXWKd1sDWfVH0UYBWKMyncRIcNjdlz9UgcuR748eejWnRiZZ6n23xbxbTpTXNUhKhl3M8iP9tAKjtd2Zt7qcF4ioqyuMqJ32JBjUaOw/s320/norbulingka_lake.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5728147705829090674" border="0" /></a><br />Norbulingka se nalazi blizu donje Dharamsale, što je oko 40 minuta voznje taksijem iz Mcleoda. Visnja i ja kupile smo male jastuke na preklapanje s ruckom za nosenje, uzele bocu vode i samo novcanik, jer su mobiteli i fotoaparati zabranjeni na Dalaj laminim predavanjima. Norbulingka je mala tibetanska kolonija, u kojoj ima nekoliko samostana, mnogo privatnih kuća i poznati muzej za umjetnost i obrt gdje se educiraju generacije Tibetanaca u izradjivanju svetih kipova, oslikavanju hramova i izradi tanki - tibetanskih svetih slika na tkanini.<br />http://www.norbulingka.org/<br />U novoizgrađenom samostanu docekalo nas je mnostvo ljudi, na vrucini od preko 35 stupnjeva. Visinska razlika od Mcleoda je oko 600 m, a to je oko desetak stupnjeva. Uglavnom, skuhale smo se. Samostan je premali za toliko ljudi, tako da je mnogo zapadnjaka posjedalo uokolo po hladu i slušalo prijevod na malom radiju. Kad god Dalaj lama ima predavanja, onda se simultano prevodi na nekoliko jezika i to se emitira na lokalnim radio frekvencijama.<br />Ukololo je bilo razasuto sareno mnostvo satora sa hranom, lokalnim proizvodima, nakitom...<br />Iako na zapadnjake gledaju kao na hodajuci bankomat, ipak su puno manje naporni od npr. Indijaca u Delhiju.<br />Malo smo se iznenadile sto je Dalaj lama dosta dugo govorio o tantrickom seksu, i kako prosjecna osoba moze dobiti krivi dojam dok gleda kipove i slike tantrickih bozanstava u sjedinjenju. Uglavnom rekao je kako osoba prvo mora ovladati svojim osjetilima a zatim se eventualno tome posvetiti. Gledale smo oko sebe bakice kako vrte molitvene kotacice u svojim rukama i gledaju u video ekran. To je izgleda normalna tema. Nitko se nije niti nasmijuljio.<br />Srecom, Norbulingka institut je oko 10 minuta pjesice, tako da se covjek moze brzo oporaviti u njegovanom <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJJXWw0rURkXF1gxDrm_bFhqntpTGoaoI4bV-ZUJW8SrdDCUt9wYgHGcxO684zrmpP2iJfykfuChAYSsTFCIqCrqXOBzY0ruy47ONiHX5FVvm-JuCZURX1_VvjfHORbPezpcpj1bYsSfE/s1600/buda1.jpg"><img style="float: left; margin: 0pt 10px 10px 0pt; cursor: pointer; width: 242px; height: 182px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjJJXWw0rURkXF1gxDrm_bFhqntpTGoaoI4bV-ZUJW8SrdDCUt9wYgHGcxO684zrmpP2iJfykfuChAYSsTFCIqCrqXOBzY0ruy47ONiHX5FVvm-JuCZURX1_VvjfHORbPezpcpj1bYsSfE/s320/buda1.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5728151817080761778" border="0" /></a>parku s potocicima vode koji zubore svuda naokolo. Tu je i prekrasan hram u kojem obozavam sjediti. Ima zanimljiv kameni pod od tamnog kamena, koji hladi i stvara mirnu atmosferu - hramovi uglavnom imaju drvene podove, pa se jako cuje kad netko po njima hoda. Zidovi su oslikani plavim likom Medicinskog Bude, namijenjenog za iscjeljivanje fizickih bolesti. Veliki zlatni buda dominira prostorom ispred. Moze se uzeti veliki jastuk za sjedenje i meditirati u miru.zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-75201254783188619152012-04-01T01:44:00.003-07:002012-04-05T21:07:51.560-07:00Intervu sa Jetsunmom Tenzin Palmo<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZdc_FdiNV49I_vGlL09e99w2tqY3m1BZxYpmmXfGK_BYCIQ3yUnOXBsg3QC9o-oRM-cToS2Gfc_XH4QfcW9Yofem7eruDNJJOP9TGaTILkOHe_eBHdx4wQ4OpGQeIeb5lIqq69CEV67Y/s1600/tenzin+palmo.jpg"><img style="float: left; margin: 0pt 10px 10px 0pt; cursor: pointer; width: 194px; height: 194px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZdc_FdiNV49I_vGlL09e99w2tqY3m1BZxYpmmXfGK_BYCIQ3yUnOXBsg3QC9o-oRM-cToS2Gfc_XH4QfcW9Yofem7eruDNJJOP9TGaTILkOHe_eBHdx4wQ4OpGQeIeb5lIqq69CEV67Y/s320/tenzin+palmo.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5728134492039939474" border="0" /></a><br />Nas projekt ovdje je snimanje dokumentarca "Awakening the sleeping goddess" o polozaju zena u budizmu. Jedna od prvih osoba koju sam htjela intervjuirati je Tenzin Palmo o kojoj je napisana poznata knjiga Cave in the snow i snimljen istoimeni dokumentarac. Ona je jedna od rijetkih zapadnjakinja koja je primila ucenja najvisih tibetanskih ucitelja i osobno je meditirala 12 godina u spilji.<br />http://www.tenzinpalmo.com/<br />Izgradila je prekrasan zenski samostan u podnozju himalaje blizu grada Pulumpura. Mir, tisina, sve u cvijecu, prekrasno dizajnirane zgrade, vrtovi. Potpuno ne nalik kaoticnoj indijskoj gradnji.<br />Ima posebne zgrade za ritrite - meditacijska povlacenja. Nekoliko opatica je zavrsilo 4 godine unutra, jedna 12 godina itd. Rijetko mjesto gdje se opatice mogu toliko posvetiti meditaciji uz strucno vodstvo.<br />Iako ima 70 godina Tenzin Palmo je bistra, strastvena i zestoko zastupa zenska prava, s obzirom da je i sama bila zakinuta za mnogo toga na svom putu.<br />Najsmjesnije je bilo kad je pitala koliko nas ima u film crew (filmskoj ekipi). Rekoh - dva.<br />Jedna amerikanka koja tamo volontira se nasmijala i reka - o it's a very indie film.<br />Morale smo se sloziti...<br />Kad sam vidjela kako se njihov hram upravo zavrsava, prepun je radnika, rezbara i slikara, odmah mi je na pamet pala genijalna misao, te pitah : Do you have floor plans?<br />Tenzin i njena asistentica Aileen su me zabezeknuto pogledale i nista im nije bilo jasno. Moja frendica Visnja se nasmijala i rekla da bih valjda trebala objasniti od pocetka, te sam im rekla kako namjeravam izgraditi samostan u mojoj zemlji i da bi nam trebao arhitetkonski plan hrama.<br />Dakle, zena je ni pet ni sest, odmah poslala po planove.<br />Tako dragi moji, imamo potpune planove z gradnju hrama, u obliku mandale, sve po ps-u kako treba, koje su skupo platile japanskom arhitektu!<br />Dakle klanjam se do poda ovoj krasnoj zenici, s kojom smo dogovorile dugorocnu suradnju.<br />Procitajte na amazonu makar dio te knjige Cave in the snow...zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-76959832638220438122012-04-01T01:31:00.004-07:002012-04-05T21:16:28.126-07:00Mcleod Ganj u znaku samospaljivanja Tibetanaca<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgz6DBvfz8Kzgsga28b7I3mkwZsyz_TMXYHKZ4B_tpBy3BUzq_uBmUttKXUMu5jSRXT3mfQWcOwKt-2JfDBzJwzzlY_5dxxFMPklnS-02XtC0NyPm3OhTIhob1m1O8p8MY4l5u-Zan4g2U/s1600/IMG034.jpg"><img style="float: left; margin: 0pt 10px 10px 0pt; cursor: pointer; width: 198px; height: 264px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgz6DBvfz8Kzgsga28b7I3mkwZsyz_TMXYHKZ4B_tpBy3BUzq_uBmUttKXUMu5jSRXT3mfQWcOwKt-2JfDBzJwzzlY_5dxxFMPklnS-02XtC0NyPm3OhTIhob1m1O8p8MY4l5u-Zan4g2U/s320/IMG034.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5728136082760929330" border="0" /></a><br />U Mcleod Ganju je napetija atmosfera nego inace. Prosvjedi za neovisni Tibet su gotovo svakodnevni. Mladje generacije cine se dosta agresivne po tom pitanju. Sve je obljepljeno s plakatima redovnika koji su se samozapalili protestirajuci protiv kineske okupacije. Dodat cu sliku naknadno da vidite kako to izgleda. Strasno...<br />Ima dosta rasprava medju strancima oko toga. Puno njih ne odobrava sto se dogadja. Ipak postoje naznake da su kinezi prilicno uzdrmani tom pojavom, uglavnom zbog nemoci da je zaustave. Lame se uglavnom protive ovim ocajnickim pokusajima da se stvari promijene, jer smatraju da takav cin ne stvara dobrobit za sebe ni za druge.<br />Bas kad smo bili u Delhiju na onom prosvjedu jedan se covjek zapalio. Nije redovnik vec obican Tibetanac, a ovdje je odmah proglasen mucenikom. Umro je za tri dana a njegovo je tijelo dopremljeno u Mcleod Ganj, uz povorke ljudi sa zapaljenim svijecama, automobila i motora sa tibetanskim zastavama i plakatima s pokojnikom.<br />Tesko je Tibetancima... Vec su generacijama ovdje. Bas mi je moj ucitelj Tsultrem Gyatso pricao da je za vrijeme njegovog djetinjstva na Tibetu bila vrlo losa situacija sto se tice hrane i odjece i da je s te strane sada na Tibetu ljudima bolje. Medjutim kinezi su naselili milione svojih ljudi na to osjetljivo podrucje i u mnogome su zatrli kulturu i obicaje. Tibetanci imaju svoj jezik i pismo, a djeca u skoli moraju uciti kineski...zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-51220635268351310512012-04-01T01:03:00.005-07:002012-04-05T21:23:47.301-07:00Kako kupiti karte za vlak u Delhiju kad plan ode k vragu<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7E7S5-aNcDuwQ7r2-DInxW2znUpJr_6r6MLq-7_5QNnDD14dSYahoasE6siOZoX9jlAQvFFFsj5XqetLnIjj2Tqn134yTqEXA2tl6mExV2vyI1Fv9D5FmrEbo6E153qp6JPjxa6nASPA/s1600/delhi+station.jpg"><img style="float:left; margin:0 10px 10px 0;cursor:pointer; cursor:hand;width: 320px; height: 239px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7E7S5-aNcDuwQ7r2-DInxW2znUpJr_6r6MLq-7_5QNnDD14dSYahoasE6siOZoX9jlAQvFFFsj5XqetLnIjj2Tqn134yTqEXA2tl6mExV2vyI1Fv9D5FmrEbo6E153qp6JPjxa6nASPA/s320/delhi+station.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5728138239795148018" border="0" /></a><br />Imala sam fenomenalan plan. Avion slijece u 4, a novi delhijski metro vozi do zeljeznickog kolodvora 15 minuta. Vlak Malwa express koji ide u Jammu Tawi, glavni grad Kasmira polazi u 5.20. Kupila sam karte preko interneta (uz veliku muku jer su prestali primati strane kartice i zahtijevaju indijski broj mobitela). Nasa destinacija je Chakki Bank, iliti obala rijeke Chakki, koja tece uz podnozje Himalaja. Nakon toga idemo tri sata taksijem do Mcleod Ganja, i sjedista Dalaj lame, te mog zenskog samostana Gaden Choeling Nunnery.<br />To je bio plan...<br />Avion je sletio na vrijeme, prosle smo brzo kroz carinu i nasle se u cudu tehnologije, cistom, urednom metrou, gotovo da ne povjerujes da se nekoliko metara iznad krece nepregledna rijeka, ljudi, riksi, zivotinja, kreirajuci svakodnevni indijski kaos.<br />Na zeljeznickom kolodvoru zapuhnuo nas je gotovo neizdrzivi miris urina, srecom nosac se odmah pojavio tako da nismo morale vuci kofere. Tu je dobro uzeti nosaca i platiti mu oko 200-300 rupija jer su maheri da brzo nadju vlak, te nose stvari stepenicama preko 16 perona.<br />Mislila sam da sve ide po planu kao i svaki put. Malwa naime uvijek kasni barem 2 sata. To je vlak koji prelazi dugu trasu iz juzne u sjevernu Indiju.<br />Dosle smo tamo, a vlaka nema.<br />Otisao prije pet minuta.<br />Stojim zbunjena i tek mi kasnije u vlaku jedan kasmirac objasni da Malwa kasni po zimi zbog magle i ljeti zbog monsuna, a u proljece i jesen kad je susna sezona ide na vrijeme. Eto ga na. A ja sam prije uvijek putovala zimi i ljeti. Tako je to kad europejac ne poznaje dobro lokalnu klimu i obicaje.<br />Sjele smo se odmah na taxi i otfurale u Majnu Ka Tilu, tibetansku koloniju u Delhiju. Mrzim Delhi i ovo je mjesto gdje se osjecam najsigurnije. Desetak malih guest housea pruzaju dovoljno komocije za cekanje aviona ili vlaka, kada se nuzno u Delhi stigne dan ranije. Oni organiziraju taksi ako se negdje mora ici i to je puno sigurnije od pregovaranja sa taksistima na delhijskim ulicama.<br />Smjestile smo se u sobu za 60 kuna dan, kako bi se otusirale i regrupirale.<br />Nazalost ispalo je da bas taj dan u Delhi stize kineska delegacija i da su svi ducani zato zatvoreni jer svi tibetanci idu na prosvjed. Ni jedan ducan koji prodaje karte za vlak nije radio. Po rasporedu znam da je prvi vlak tek navecer oko 8, a isto tako znam da je gotovo nemoguce dobiti kartu za vlak isti dan. Indijci kupuju karte 4 mjeseca unaprijed. Od jedne pametne Tibetanke saznala sam da postoji tzv foreign quota ili turisticka kvota na koju se morate pozvati ako zelite kupiti karte isti dan, ali se moraju kupiti na kolodvoru.<br />E, to je tek zavrzl<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg3O-3dM-PUmhatClBayuO4fbvh9X_krDys54oS3Xe8HbWmF2Zn9e3MRCYvD99MWYxi2zbAlJgwsrDKOKaT50v9Ucj_1E53tx25waJv8lhMGVi1abKFjwmhulHJdHbJQ3Mrv5Mol-XyA4c/s1600/turist+biro.jpg"><img style="float: left; margin: 0pt 10px 10px 0pt; cursor: pointer; width: 246px; height: 185px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg3O-3dM-PUmhatClBayuO4fbvh9X_krDys54oS3Xe8HbWmF2Zn9e3MRCYvD99MWYxi2zbAlJgwsrDKOKaT50v9Ucj_1E53tx25waJv8lhMGVi1abKFjwmhulHJdHbJQ3Mrv5Mol-XyA4c/s320/turist+biro.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5728138489537324834" border="0" /></a>ama...<br />Sjele mi tako opet na riksu, pa metro, te stigle na kolodvor. Tu nam je valjda 30 ljudi reklo 30 stvari o tome gdje je taj famozni office gdje turisti stranci kupuju karte. Vodali su nas okolo kao dvije mlade majmunice, svako se kune da je to tocno, svi vas muljaju.... Bas smo bile iscrpljene.<br />No dakle, svi koji kupuju karte u Delhiju moraju doci NA PRVI KAT IZNAD PERONA 1. To se zove International tourist bureau.<br />Izuzetno ga je tesko naci pogotovo ako ste stigli na kolodvor sa strane gdje je ulaz kod perona 16. Onda morate preko zeljeznog nadvoznjaka preci skroz na drugu stranu i onda na kat. Pokusajte dobiti karte klasa 2AC tier sleeper class, iako za to gotovo nema sanse (te uvijek kupujem ranije preko interneta). Znaci spava vas 4 u kupeu. Vjerojatno cete moci dobiti 3AC klasu (6 u kupeu), C znaci da imate klimu sto je neophodno na 40 stupnjeva koliko je sada u Delhiju.<br />Tako smo sretno kupile karte za vecernji vlak koji stize u Chakki bank u 4 ujutro.zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-88710883252251699482010-02-01T09:43:00.000-08:002010-02-01T11:21:06.444-08:00Nova Godina 2010 s Dalaj Lamom<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAzIPlNug0Gn7ausUSJk81yM6f2dHmDh4j2YjqFFew_iabHHh3mxTQAsdsGiIXQ8WAcU8UbayUVNdA0xkMDMvHWv-j3JXf0ToGPV0c-kTxkGHj38PoYyWr7_BrtMseXBKR3lmG6OKEI3Y/s1600-h/IMG_0142.JPG"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 240px; height: 320px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAzIPlNug0Gn7ausUSJk81yM6f2dHmDh4j2YjqFFew_iabHHh3mxTQAsdsGiIXQ8WAcU8UbayUVNdA0xkMDMvHWv-j3JXf0ToGPV0c-kTxkGHj38PoYyWr7_BrtMseXBKR3lmG6OKEI3Y/s320/IMG_0142.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5433357113902597122" border="0" /></a><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.blogger.com/video.g?token=AD6v5dy7X-EELTsb8ODHZX7RGVcAA9_CNe8enBYpoTb3_2Xwq1qhWpEwh4zdvdEg75a4ZNdcDla3qgUVdqhqn4iCiQ' class='b-hbp-video b-uploaded' frameborder='0'></iframe><br />Nekoliko dana prije povratka Dalaj Lame u Mcleod Ganj, mjestom se počnu širiti glasine... dolazi danas, dolazi sutra... ovaj i onaj su čuli iz pouzdanih izvora da dolazi... Uzbuđenje se širi mjestom, a na ulici se povećava broj štandova koji prodaju robu. Svi očekuju veću navalu kupaca-hodočasnika.<br />Najpouzdanija informacija uvijek je dolazila od naših opatica. Očito samostan radi<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgBRk_c_6LXN9Hc2FjhoT9QmumNsRr8rxFw3UQBo8_Yn-y-KU9Q09upKMVSmYkCBlkT0UPSKKg4fC68heBqEWE7TOk05NfrEAQtiOnGiEDsp-nziBIiicy5nfEK7xhAi3L_1AM6gTZ6QnU/s1600-h/IMG_0154.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 320px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgBRk_c_6LXN9Hc2FjhoT9QmumNsRr8rxFw3UQBo8_Yn-y-KU9Q09upKMVSmYkCBlkT0UPSKKg4fC68heBqEWE7TOk05NfrEAQtiOnGiEDsp-nziBIiicy5nfEK7xhAi3L_1AM6gTZ6QnU/s320/IMG_0154.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5433351953131830242" border="0" /></a> određenih priprema informiraju na vrijeme.<br />Znale smo kako ide dril: nisu dozvoljeni mobiteli niti foto aparati. Pretresaju vas od glave do pete. Ali ne bi mi bile Hrvatice, da ne pokušamo prokrijumčariti mali dijelić ovog doživljaja. Adrijana je poput mlade partizanke u sekundi na pretresu kliznula fotoaparat u rukav od jakne bliže šaci jer je zadnji put primijetila da ne pipaju do kraja rukava, već više ispod pazuha.<br />Tako smo na fotić uspjele snimiti iz zasjede dva kratka filmića ... uživajte!<br /><br />Žuti suncobran koji vidite na filmu u Budizmu predstavlja zaštitu od duhovnih otrova - a to su - želja, mržnja, pohlepa i neznanje. Svileni suncobran štiti glavu Bude i služi kao simbol duhovne moći.<br /><br />Ovo je prilika kada je zaista moguće uživati satima u blizini kako Tibetanci kažu Njegovoj Svetosti inkarnaciji Bude Suosjećanja. Za ovu priliku sve je okićeno metrima nanizanih cvjetova kadifica u narančastoj boji. Nakon molitvi u trajanju od 3 sata, Dalaj Lama izlazi van u slijedeću fazu u kojoj se izmjenjuju govornici, sve redom lame, preds<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-fH8Zzse9b_RPR_Ri26UAnlwM1i9lJveh_bAoLAxbK1zRCFp_gNat0lL6XtAP6GPfxMglowPqCmURgCJMolVxO4kdK0aCrEbDCfp9QJf-w2wXWnbgDjFBD_Xlf2b0h-Gs691f1fNYvnc/s1600-h/IMG_0155.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 320px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-fH8Zzse9b_RPR_Ri26UAnlwM1i9lJveh_bAoLAxbK1zRCFp_gNat0lL6XtAP6GPfxMglowPqCmURgCJMolVxO4kdK0aCrEbDCfp9QJf-w2wXWnbgDjFBD_Xlf2b0h-Gs691f1fNYvnc/s320/IMG_0155.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5433352336946002690" border="0" /></a>tavljaju se nove knjige, navodi se koji je samostan koliko donirao. U publici se širi veselje jer redovnici dijele lepinje, kekse, bombone, čaj, a čak i vremešni Tibetanci pokazuju zavidnu fleksibilnost u borbi da dodju do tih darova.<br />Posebno su dojmljivi muzika i obredni ples u maskama, koji je bio naročito lijep kad je Dalaj Lama došao u prostor. Između ostalog, to koristi za tjeranje Zločestih Božanstava iliti negativnih energija. Plavo nebo, pogled na snježne vrhove u daljini, kao da je vrijeme stalo...<br />Uvijek se iznova iznenadim kako me njegova prisutnost obavije dubokim mirom iako se nalazim u velikoj gužvi.<br />U pozadini dominira ogroman pano Dalaj Lame i Panchen Lame iz mlađih dana. Na svakom koraku se obilježava 20 godišnjica smrti starog Panchen Lame. Njegovu su trenutnu inkarnaciju oteli Kinezi zajedno s njegovom obitelji i nitko ne zna gdje su već godinama.<br /><br /><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.blogger.com/video.g?token=AD6v5dyPW_-Bg51J-BOEkRpDdQ1mkeqdLYBXzdwlVgbtyQuA719xs_qj1jN2W1hmdjqshI36WSuRn_yRUSMtlZQI' class='b-hbp-video b-uploaded' frameborder='0'></iframe><br />Oko nas je svega par desetaka stranaca. Upoznale smo se sa Franciscom, Hrvatom koji je rođen u Čileu, a radi kao psiholog u Karlovcu. On je čekao u dvorištu od 4 ujutro dok još nije bilo nikog kako bi prokrijumčario svoj veliki profi fotoaparat. Svi su mislili da je novinar. Toliko o osiguranju.<br />Iako smo nakon 6 sati sjedenja bile smrznute i ukočene, doživljaj je bio fantastičan.<br /><br />Imale smo priliku vidjeti na desetine Tibetanaca u tradicionalnim nošnjama, koje su nas oduševile. Djevojke nose dugu kosu spletenu u male pletenice, sa prekrasnim nakitom ili šeširima na kosi, a mladići su jednako efektni. Izgledaju prekrasno!<br /><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi97dZV0QCkRZhPOoo4Bqs23pwV_FKFI4Ff0NggYhbvdqqomDKYNIFRhZIuaeSfdpdmTMYg4mkFlbo-ACoeGzSmlD65xt2LNn163XbowP7fS6f7Pegd_R1RsjidnB_FSZ5WLx3alv7J49M/s1600-h/IMG_0124.JPG"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 320px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi97dZV0QCkRZhPOoo4Bqs23pwV_FKFI4Ff0NggYhbvdqqomDKYNIFRhZIuaeSfdpdmTMYg4mkFlbo-ACoeGzSmlD65xt2LNn163XbowP7fS6f7Pegd_R1RsjidnB_FSZ5WLx3alv7J49M/s320/IMG_0124.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5433353495836959234" border="0" /></a>zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-44968938383442422112009-12-28T04:48:00.000-08:002009-12-28T05:26:19.049-08:00Dalaj Lamin hram i kora<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYHJBlJemdajhCNsJUFpwlCsKNIKrRYGCPzOwvKMLYSL-WxHd2m0Z1H0TSHneAJjsrMF_1qz3nyPRpXOQ9ZPkQ_Srkejb7SHrtnNy5m7dEoavm8sfBSB3nknhOMhbAdPPuo74xgTcjABI/s1600-h/PC230032.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 328px; height: 245px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYHJBlJemdajhCNsJUFpwlCsKNIKrRYGCPzOwvKMLYSL-WxHd2m0Z1H0TSHneAJjsrMF_1qz3nyPRpXOQ9ZPkQ_Srkejb7SHrtnNy5m7dEoavm8sfBSB3nknhOMhbAdPPuo74xgTcjABI/s320/PC230032.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5420271789735922418" border="0" /></a>Prateci rijeku ljudi ne mozete promasiti gdje se nalazi glavni hram. Tu se slijeva rijeka monaha i monahinja u crvenim odorama, stari Tibetanci koji mole krunicu, ali i mnostvo domacih turista koji vole obilaziti mnogobrojna Indijska svetista. Nas dvije smo, kao teska egzotika, cesta meta za fotografiranje. Svi hoce imati nasu sliku. I naravno, svi misle da smo Ruskinje... idu za nama i vicu -harasho!<br />Ja jako volim glavni hram, gdje cesto sjednem u ugao i upijam izuzetno mirnu energiju, koja se ne da uzdrmati konstantnim kretanjem turista. Mnogi rade prostraciju kad udju, a obicaj je nakloniti se sklopljenih ruku pred Dalaj Laminom <a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpizNfkYqXS6UF4T-cY9L-UT4Oha4Jrs60gJg3HykipQVRPx33Ga2PM_Ue-t-QdJPh1sVW5mdUmmu_c15xW2lS4szFxneg3dQyCub2DIoTiNT1-QYw7I2w2RcB5DiQopPSYn6auNvJxmQ/s1600-h/PC250018.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 216px; height: 288px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpizNfkYqXS6UF4T-cY9L-UT4Oha4Jrs60gJg3HykipQVRPx33Ga2PM_Ue-t-QdJPh1sVW5mdUmmu_c15xW2lS4szFxneg3dQyCub2DIoTiNT1-QYw7I2w2RcB5DiQopPSYn6auNvJxmQ/s320/PC250018.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5420270785611949218" border="0" /></a>stolicom, te je nakon toga dotaknuti celom. Tako se radi i ispred Budinog kipa i to na sve tri strane, te na kraju ispod velikog regala sa svetim tekstovima. U toj dvorani monasi i monahinje imaju ispite iz Budisticke filozofije, koju polazu u obliku debatiranja. To im je vrlo neugodno jer moraju odgovarati pred cijelim razredom i svim uciteljima. Pratile smo jedan dan mlade monahe kako to rade, i bome je onaj koji je odgovarao bio sivo-zelen u licu. Siroce.<br /><br />Ovaj sa strane sa brcicima je Padmasambhava ili Guru Rinpoche, koji je donio Budizam na Tibet, pa se slavi u gotovo svakom hramu. Naime u to vrijeme je jedan Tibetanski vladar htio sagraditi prvi hram i samostan, ali nikako nije islo. Onda su pozvali Guru Rinpochea koji je dosao iz Indije i savladao demonske sile koje su sprecavale izgradnju, te je zatim godinama poducavao na Tibetu.<br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqrxZKysG_73etY_r6MWQzGEnMi8praHXNGRl6DkepGXRbQG5lh6hzo7pflxrNStTGQXELDwpIo9mP3GZtjTVff6s0vxDQ2Hcw1AANKkT6yCIEZRJ0ySYkp0DqV0npOlyXm0yE3ClpZPA/s1600-h/PC240059.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 320px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqrxZKysG_73etY_r6MWQzGEnMi8praHXNGRl6DkepGXRbQG5lh6hzo7pflxrNStTGQXELDwpIo9mP3GZtjTVff6s0vxDQ2Hcw1AANKkT6yCIEZRJ0ySYkp0DqV0npOlyXm0yE3ClpZPA/s320/PC240059.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5420273995541984402" border="0" /></a><br />U smjeru kazaljke na satu, cijeli hram opasuje staza, koja simbolizira molitvu u hodu, a zove se kora. Tu je jako lijepo setati, ima puno molitvenih zastavica, molitvenih kotaca, ptica, majmuna i krava. Svako toliko nalaze se klupice na kojima odmaraju vremesni tibetanci, koji vole tuda hodati i moliti. Sa strane se nalaze hrpice kamenja sa uklesanim molitvama, a i obicaj je kad se predje neki put staviti svoj kamen na postojecu hrpu, sto smo i mi ucinile.<br /><br />Pred kraj kore nalazi se cijelo brdo sa mnogobrojnim stupama - gradjevinama koje <a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_LkZR3P6mGt4c7pF3LLXfS5pNhfWFPF1LcLJQJzrlHJSYhpRibkeLRF_aWIfyTL8tPX9GtGs_w-xaocytGU6zIaL8MGE4qmVLvSKO9Mcgn8H_o3CuoAAL-V5DHcVAk7LrjFNe8yiV3e4/s1600-h/PC240072.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 240px; height: 320px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_LkZR3P6mGt4c7pF3LLXfS5pNhfWFPF1LcLJQJzrlHJSYhpRibkeLRF_aWIfyTL8tPX9GtGs_w-xaocytGU6zIaL8MGE4qmVLvSKO9Mcgn8H_o3CuoAAL-V5DHcVAk7LrjFNe8yiV3e4/s320/PC240072.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5420275411775016946" border="0" /></a>izgledaju kao zvono sa posmrtnim ostacima mnogih utjecajnih osoba u budizmu. Smatra se da njihov duh i znanje i dalje djeluje na ove prostore, te im se svakodnevno pale molitveni stapici.<br /><br />Uz put smo uzivale u prekrasnom podnevnom suncu - oko 17 stupnjeva. Tu svi uzivaju u suncu, i ljudi i zivotinje, jer ujutro i navecer je prilicno hladno. Dolje daleko u nizinu, u izmaglici nazire se Dharamsala. Iznad nas krice gavrani, zajedno sa pjevom mnostva drugih ptica, uz zvukove majmuna i lajanje pasa... Uzivamo u mnogim himalajskim cvjetovima, koje kod nas mozete vidjeti tek u svibnju. Cak smo vidjele drvo limuna sa malim, kao orasi velikim limunima.<br />Divan je zrak ovdje, u susnom razdoblju. Ipak, hodanje na 3000 m nadmorske visine prilicno je zamorno...zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-2119240384293829212009-12-28T04:27:00.001-08:002009-12-28T04:46:55.305-08:00Bozic u Indiji<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwDc3bLWHxO6YoX6stLwPZ_bKdwyk7dkglxcFQbcR6Iwy8fTLE5sVGicQUJr_UeYs2DDtJCHFI4J7lgOZrNsPw8peMMXue4mCjUgt_IVyZi4WVegUNZQUdX4cK0VujabXQSWGhI80Lrzc/s1600-h/PC250002.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 360px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwDc3bLWHxO6YoX6stLwPZ_bKdwyk7dkglxcFQbcR6Iwy8fTLE5sVGicQUJr_UeYs2DDtJCHFI4J7lgOZrNsPw8peMMXue4mCjUgt_IVyZi4WVegUNZQUdX4cK0VujabXQSWGhI80Lrzc/s320/PC250002.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5420263120969930018" border="0" /></a><br />Na sam Bozic odlucile smo se otici na misu ujutro u 10 sati u nadaleko jedinu krscansku crkvu Sv. Ivana u Sumi (St. John in the forest). Crkva je gradjena od kamena sa krovom od drvenih greda, jednostavno uredjena. Jedini ukras iznad skromnog oltara je prekrasan vitraj vrlo lijepe izrade, cije boje daju jos veci kontrast tamnoj unutrasnjosti i vanjsom mracnom sumskom okruzenju. Do tuda se moze doci i pjesice, ali mi smo uzele taksi koji nas je cekao i za povratak. Cijelo putovanje kosta 12 kuna.<br />Sumnicavo smo gledale indijskog svecenika koji ne zna ni rijeci engleski. Na koncu je cijelu misu odrzala americka krscanska mladez u njihovom stilu - protestantske sl<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6V8TogYrPVxij_89L_KBDzppUoesPh9JFBJR64kkifrISBExxt-yWakurIO0hEIVHHOi9K_A8plaoJ9y3dZIHSaUxz-p_sJDVRXcpSTjypG8seLE8J-yAmC94tr3KWHQpn_cz9ikIZkg/s1600-h/PC250010.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 240px; height: 320px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6V8TogYrPVxij_89L_KBDzppUoesPh9JFBJR64kkifrISBExxt-yWakurIO0hEIVHHOi9K_A8plaoJ9y3dZIHSaUxz-p_sJDVRXcpSTjypG8seLE8J-yAmC94tr3KWHQpn_cz9ikIZkg/s320/PC250010.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5420266748102896866" border="0" /></a>ave Bozica i Isusa. Dobili smo papire sa tekstom Bozicnih pjesama, a izmedju toga su se izmjenjivale mlade amerikanke citajuci psalme iz Biblije sa zanesenim pogledom prema nebu. Cijelu idilu je povremeno prekidala glasna svadja majmuna i psa koji su se svadili na ulazu u crkvu. Zvucalo je kao da se bore neke mracne sile, uz mnostvo prijeteceg rezanja, haha...<br />Adrijana i ja smo cekale da svecenik progovori ili da bar netko izmoli Oce nas... Medjutim, nista.<br />Na kraju je svecenik progovorio tri nerazumljive rijeci i pokazao prema izlazu. Mi smo tada izgovorile Oce nas na hrvatskom i pruzile si ruku - mir s tobom...<br />Ipak, bilo je slatko i simpaticno, kao da smo nasukani na nekom otoku, pa se sve improvizira kako se tko sjeca...<br />Na izlazu nas je docekalo mnostvo prosjaka ocekujuci milodare, a nas je zaustavila neka nadobudna indijka koja najavljue Isusov drugi dolazak. Htjela je da damo izjavu o tome sto za nas znaci bozic za njezinu veb stranicu! Zamisli!zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-3770184382374856662009-12-24T03:52:00.001-08:002009-12-24T04:30:10.904-08:00Hrana ... njam njam<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8s4bT-kitM_DFsMzy_5QYxYIgWF2SB_CeQctgJLXVZLdZL6Ot7NeVkG5cjYYc7yDzBMnrDyL5NxLjPCKC_L7jWOIj0f9dQWYk4tRyLV3UJclhRBEDlyNeYUvBUsF9sT2sdGfEYlFdtxs/s1600-h/IMG_0066.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 320px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8s4bT-kitM_DFsMzy_5QYxYIgWF2SB_CeQctgJLXVZLdZL6Ot7NeVkG5cjYYc7yDzBMnrDyL5NxLjPCKC_L7jWOIj0f9dQWYk4tRyLV3UJclhRBEDlyNeYUvBUsF9sT2sdGfEYlFdtxs/s320/IMG_0066.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418769927183790642" border="0" /></a><br />Kakav se nevjerojatan pogled pruza sa krovne terase naseg omiljenog restorana Karpe diem. Ekipa Radju, Ramu, Samu i Tsotre ovaj boravak cine trostruko ugodnijim. Naravno da me se sjecaju nakon godinu i pol dana, a Adrijana se odmah zaljubila i u njih, u ambijent i hranu. Kao da smo u nekoj velikoj sretnoj obitelji... Ovo na slici je pogled na Himalaju u popodnevnim satima, kada sunce crveno oboji dio planina, a u daljini se vide snjezni vrhovi. Cudna je ovdje klima... na suncu vruce, u hladu brrr... U mjestu ima palmi, naranci i ostalog tropskog drveca, iako zna biti snijeg i minus 12 i 1. mjesec. Kazu da <a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEje15XRiLExEQHPRVm3ORQxzC0dCR9khyjOJuaCiig6HqsYJrVn-ehmQ9H4CGfQAjjEAH46HNOxkEptvkjGuBIFwevJ30bS_QHb00jp59XxjQ04S1DS7lxiCYTu5C40vD3foSJJ4ZmAOlQ/s1600-h/PC190085.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 212px; height: 283px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEje15XRiLExEQHPRVm3ORQxzC0dCR9khyjOJuaCiig6HqsYJrVn-ehmQ9H4CGfQAjjEAH46HNOxkEptvkjGuBIFwevJ30bS_QHb00jp59XxjQ04S1DS7lxiCYTu5C40vD3foSJJ4ZmAOlQ/s320/PC190085.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418775103877195362" border="0" /></a>imamo srece ove godine...<br /><br />U Carpe diemu ima Indijske, Tibetanske, Meksicke, Tajlandske, Talijanske i Kontinentalne (evropske) hrane. I uvijek ima <span style="font-style: italic;">sve </span>na jelovniku. I ne mozete vjerovati kojom brzinom dobijete sve naruceno i kako lijepo aranzirano, a tek kako fino...<br />Mi Hrvati samo mislimo kako znamo kuhati... Omiljeni dorucak nam je tost s maslacem i djemom i to s nekim finim bobicama koje ne znamo imenovati. Zatim slijedi porridge ili zobena kasa u mlijeku, koju Adrijana jede s cokoladom a ja sa suhim vocem. Pre fino! Za rucak jedemo svasta - riza sa dhalom - lecom na saft i povrcem u pikantnom umaku na indijski, nekad meksicki burito sa grahom sirom i povrcem, nekad tofu burger s pomfrijem i povrcem... uglavnom ne stedi se na povrcu i salata se dobiva uz gotovo svako jelo. U krusnoj peci na krovu peku se chapatti - mali malo deblji mlinci koji se mogu jesti uz svako jelo, a mozete dobiti i pravu pizzu, iako je tijesto malo neslano, a paradajz umak bocu pre kiseo... medjutim, sve je fino i fisko! Tu se na krovu sjedi ili lezi na niskim madracima i cuju se razne price i iskustva iz cijelog svijeta, navecer uvijek netko nesto svira ili pjeva i za cas nastane spontani tulum!<br /><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiD_mhd0vW2er2cumANURpDOrOnqn_vxvHFS88LfwO-ayLgy8-gwnFIM8gTKCtyDNwyRogNVMKuY7Lsi18xXpwCq7dfYgJ24h9_VInLDuvygSRpkxzs33deJhWxHTkrXv3c56iyLOS5Jy0/s1600-h/PC210011.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 194px; height: 127px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiD_mhd0vW2er2cumANURpDOrOnqn_vxvHFS88LfwO-ayLgy8-gwnFIM8gTKCtyDNwyRogNVMKuY7Lsi18xXpwCq7dfYgJ24h9_VInLDuvygSRpkxzs33deJhWxHTkrXv3c56iyLOS5Jy0/s320/PC210011.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418773313018799218" border="0" /></a><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuGz4fNtj9rY_f7Lhh4LVg9X9oc5heLp8wyQSddD0cEVBL8NfLuseLqjVvYDn060h920oVvt4oVK4Ci2Z6UxU59ovclSa_h_9l8pRGih0qX_Aztd-xqavMs51RnZ1zCivqUc_RDZrDd5A/s1600-h/PC240050.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 204px; height: 131px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuGz4fNtj9rY_f7Lhh4LVg9X9oc5heLp8wyQSddD0cEVBL8NfLuseLqjVvYDn060h920oVvt4oVK4Ci2Z6UxU59ovclSa_h_9l8pRGih0qX_Aztd-xqavMs51RnZ1zCivqUc_RDZrDd5A/s320/PC240050.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418772637116270626" border="0" /></a><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgD094WYdPU85USGMGzjxVk8-uKydyDpZFyI7C2FG5lclvZsCfDjUAFsSLH6-pxpTCyXqoVyigN2FvbUSF1bBm2D2RzAYtozJjGBtu-VaQO924eAGqjArnmM4ELlqX8ieDAiTqSvk4OYoI/s1600-h/PC190087.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 194px; height: 127px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgD094WYdPU85USGMGzjxVk8-uKydyDpZFyI7C2FG5lclvZsCfDjUAFsSLH6-pxpTCyXqoVyigN2FvbUSF1bBm2D2RzAYtozJjGBtu-VaQO924eAGqjArnmM4ELlqX8ieDAiTqSvk4OYoI/s320/PC190087.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418773994054741714" border="0" /></a>zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-81383165685886070832009-12-24T03:24:00.000-08:002009-12-24T03:51:28.114-08:00Nadjeni radnici za budisticki centar na Zumberku!<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjR47Xc825CnNFllTTOSbtOUDcqPo4Dp-Bh194N_AT_CASrYoG6ND1WZoeTDRZEzIn8IELoXyGDLpek6ddTkzBNnVuydzcnoNIC8ojuWeqyELFmduFTKaKJrkEPB61VM2lYffMpF_T7wZM/s1600-h/PC210069.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 268px; height: 202px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjR47Xc825CnNFllTTOSbtOUDcqPo4Dp-Bh194N_AT_CASrYoG6ND1WZoeTDRZEzIn8IELoXyGDLpek6ddTkzBNnVuydzcnoNIC8ojuWeqyELFmduFTKaKJrkEPB61VM2lYffMpF_T7wZM/s320/PC210069.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418767359868519538" border="0" /></a><br />Setajuci centrom Mcleod Ganja ne mozete promasiti mali ali prekrasan hram koji se nalazi izmedju dvije glavne ulice Jogiwarra road i Temple road. Omedjen je crvenim dharma kotacima na kojima je sarenim tibetanskim slovima ispisano om mani pa<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJGzXDNl6lr1KBgDc4dH_WhbQC_w6GLfYbePWmMkrjjALfD6e9gfhahWSmWmbHJAq5DWwO94WG0UnwXqTnwxRpu93h94HahJoJdITVMOEZyn0j2v1UNcH1XRQNGMbWy3s7IYjKlgQze2c/s1600-h/PC210075.JPG"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 220px; height: 166px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJGzXDNl6lr1KBgDc4dH_WhbQC_w6GLfYbePWmMkrjjALfD6e9gfhahWSmWmbHJAq5DWwO94WG0UnwXqTnwxRpu93h94HahJoJdITVMOEZyn0j2v1UNcH1XRQNGMbWy3s7IYjKlgQze2c/s320/PC210075.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418762631634873042" border="0" /></a>dme hum. Usle smo unutra i uvidjele da su radovi u tijeku, nesto restauracije, a na krovu rade posve novog Budu i ornamente po zidu i krovu. To je nesto prekrasno! Pitamo decke koji imaju oko 25 godina gdje su ucili, a oni kazu da su bar 5 godina ucili u Norbulinki (to je Tibetanski institut za umjetnost koji se nalazi oko sat vremena voznje odavde).<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguUsy0Cego-mMl8ex3NPZyyVvNNxtAlNQUvzwlkDK-LQlGtpScKV5cneZwpW1bLJZLUOQF51m_KFqEN6iIZQrCwGDYIMk2RE0kMW27OGQMxJao5AXppjUP6rpkiWUGtH7cx8k2HIgyK-Q/s1600-h/PC210062.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 251px; height: 189px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguUsy0Cego-mMl8ex3NPZyyVvNNxtAlNQUvzwlkDK-LQlGtpScKV5cneZwpW1bLJZLUOQF51m_KFqEN6iIZQrCwGDYIMk2RE0kMW27OGQMxJao5AXppjUP6rpkiWUGtH7cx8k2HIgyK-Q/s320/PC210062.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418764801247381666" border="0" /></a><br />Proucavam rezbarije i pitam kako to da se ne lome rubovi. On kaze da koriste smjesu cementa pomijesanu sa gumenim prahom, a za statuu Bude koriste cement pomijesan sa vlaknima.<br />Ja van sebe od srece jer je jedan od mojih ciljeva bio da nadjem radnike za budisticki centar koji planiram sagraditi na Zumberku, naravno sa pripadajucim hramom.<br />Dakle oni rade za<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTEKrzBPxtjhClxGza2Il_i40I00KOVro7mp1wbZkdcO9iFzxLEAtitU7oH3iGnLgdYqUcmMq9tR1q9oUgUVa-5M6IOvgnbHlitYRqjTWfVPzD45zYHjXnYK2Pv4mKNgD4QYl4TArTrZU/s1600-h/PC210084.JPG"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 227px; height: 170px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTEKrzBPxtjhClxGza2Il_i40I00KOVro7mp1wbZkdcO9iFzxLEAtitU7oH3iGnLgdYqUcmMq9tR1q9oUgUVa-5M6IOvgnbHlitYRqjTWfVPzD45zYHjXnYK2Pv4mKNgD4QYl4TArTrZU/s320/PC210084.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418765229885431762" border="0" /></a> 300 rupija po osobi dnevno (30 kn)! Odmah mi je napisao e-mail kistom na komadu kartona, jer nismo imali nista drugo kod sebe. Rekao je kako su sami sagradili cijeli hram i da im je treblo dvije godine da sve urede. A rucnog rada ima zaista mnogo!<br />Pozvao nas je da ucimo kako se to radi sto nas je odusevilo. Ionako smo htjele upisati se na tecaj Tibetanskih tradicionalnih umjetnosti.<br /><br />Osim toga danas je dosla dobra vijest. 27.12. Dalaj Lama dolazi u Mcleod! 31.12. biti ce posebna procesija po mjestu, kada su svi samostani okiceni sa puno cvijeca. Moje opatice kazu<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOLR2rJfOj3sZr22MHk2-pBijRLiWGXVB_D5vC6dzcBzk_ONi7cH2s5HiyQEaaJzED53UjNn7KDZha2H6kymbAYp4LVq42snOXJPKovDqyjkJhHH9SPJApoXbYbU0oRauLaKVwHki26Vk/s1600-h/PC210071.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 254px; height: 191px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOLR2rJfOj3sZr22MHk2-pBijRLiWGXVB_D5vC6dzcBzk_ONi7cH2s5HiyQEaaJzED53UjNn7KDZha2H6kymbAYp4LVq42snOXJPKovDqyjkJhHH9SPJApoXbYbU0oRauLaKVwHki26Vk/s320/PC210071.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418766814476018082" border="0" /></a> kako je to prekrasan dozivljaj. Kao da to svi odjednom saznaju, grad se puni ljudima, a standovi s nakitom i raznim drugim stvarcicama mnoze se rekordnom brzinom.<br />Sutra, 25. imamo poseban rucak kod naseg Tibetanskog ucitelja, koji nas je pozvao povodom Bozica, a ujutro imamo misu u ckvi Sv. Ivana u Sumi (st. John inthe Forest), koja je stotinama kilometara uokolo jedina krscanska crkva. U mjestu ima nesto malo krscana, uglavnom kao posljedica Britanske vladavine u ovom podrucju. Ovdje svi slave sve blagdane, bilo da su Hindusi, Budisti, Sikhi ili Krscani...zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-41811688189008241732009-12-23T04:17:00.000-08:002009-12-23T05:00:36.524-08:00Razgovor sa lamom Tsultrem Gyatso<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsJfBDE8gcsv5EFlOQOHo7Nfe1xLluY97tLeksHqJbx3CV9oY9jmb687KYcDJv6Q7n_0oWu0nZ6F8B3xc2EeNUg71nif7MZ38kJmAGFUGFq-vQWIgUZyoL1Rh0kLdy0ss44t7qFP6182Y/s1600-h/PC210028.JPG"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 320px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsJfBDE8gcsv5EFlOQOHo7Nfe1xLluY97tLeksHqJbx3CV9oY9jmb687KYcDJv6Q7n_0oWu0nZ6F8B3xc2EeNUg71nif7MZ38kJmAGFUGFq-vQWIgUZyoL1Rh0kLdy0ss44t7qFP6182Y/s320/PC210028.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418408989836253330" border="0" /></a><br /><br />Imam dojam da trcimo od jutra do mraka... toliko toga za vidjeti i uciniti...<br />Navecer ucimo Tibetanski i zauzvrat Engleski sa Kalsang i Lobsang, u 14 sati ja njihovog ucitelja Tsultrem Gyatso ucim Engleski.<br />Idemo na tecaj meditacije i joge kod Shivam gurua, u 17 sati... plus masa drugih sitnica...<br /><br />Bilo mi je jako drago vidjeti ucitelja kojega sponzoriraju moji prijatelji Kristina i Mathias, koji inace boluje od dijabetesa i jos nekih boljki pa su mu potrebni redoviti lijekovi...<br />Zivi u maloj sobici 2,5 x 2,5 u kojoj stane samo uzak krevet, i <a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh094hO81TlqfRIfsN9NrUCCFhkU1EA34_DHgRZ6pNXLtBXpMGgKZwpI5Q6PAIqMdMzR0AnxlgrTJtulmU7Lm2tP-twYIQxyN_Yj5n61bbqio3ENK1fyCEapCPquHoBWR_6hoLKUEQaaNY/s1600-h/IMG_0095.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 252px; height: 187px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh094hO81TlqfRIfsN9NrUCCFhkU1EA34_DHgRZ6pNXLtBXpMGgKZwpI5Q6PAIqMdMzR0AnxlgrTJtulmU7Lm2tP-twYIQxyN_Yj5n61bbqio3ENK1fyCEapCPquHoBWR_6hoLKUEQaaNY/s320/IMG_0095.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418407973202851570" border="0" /></a>mali madrac na podu za goste. Mnoge opatice imaju puno vecu sobu od njega. Unutra je hladno, kao i u ostalim sobama nema grijanja. Iako monahinjama nije dozvoljeno imati grijanje u sobi zbog velikog racuna za struju, ucitelj bi je mogao imati. Ipak on ne zeli jer smatra da grijalica oslabljuje njegov organizam i pogoduje razvoju bolesti. Veselo se smije sjedeci na svom krevetu, a ja i moje tri prijateljice monahinje su se smjestile do mene na podu.<br />Ucitelj mahne rukom i odmah se iz termosice posluzuje omiljeno tibetansko pice - vruca voda. To non stop piju, kazu da je zdravo za organizam zimi. Drugog grijanja nema. Nakon uobicajenih pozdrava i dobrih zelja, iskoristila sam prisustvo prevoditeljice Sonam da pita ucitelja par pitanja.<br />I tako rekoh: - Kod nas na zapadu ljudi imaju velikih problema sa osjecajem straha i krivnje. Koji bi bio najbolji nacin za rjesenje tog problema?<br />I tada nastade graja: prevode sve tri u isto vrijeme - ucitelj postavlja pitanja - nije im nesto jasno.<br />Pita me - kako osjeca se kriv? Zar je napravio nesto lose?<br />Ja kazem - ne, osjeca se kriv bez razloga, to je emocija koja je stalna i blokira...<br />Opet oni vijecaju.... i tada svi skuzimo - oni uopce na Tibetanskom <span style="font-style: italic;">nemaju rijec za osjecaj krivnje</span>. Imaju samo za pogrijesiti.<br />Ucitelj koncentrirano razmislja - i napokon kaze: - sve takve emocije nastaju zbog vezanosti - vezanost za emociju, za dogadjaj, za ego, treba promisljati o tome i otpustiti takvu vezanost.<br />Ja mu kazem: razumijem, ali ljudi kod nas bas nemaju puno vremena za razmisljati o takvim stvarima. Ja imam sat vremena da nekog nesto naucim, sto biste vi poducili u tih sat vremena?<br />Sonam prevodi, a uciteljeve oci se razgolace u cudjenju, a onda udari rukom po koljenu i grohotom se pocne smijati. Vrti glavom lijevo desno i kaze - tesko se nesto moze promijeniti u tako malo vremena. U Budizmu postoje mnoge vjezbe i tehnike za rjesavanje takvih problema, ali za sve to treba puno vremena.<br />Uzdahnula sam sjetno, s obzirom da znam kako se doma ljudi muce s tim emocijama...<br />Popricali smo jos dosta dugo i onda se dogovorili da cu ga uciti Engleski. Bilo mu je jako zao sto ne mozemo razgovarati i zarekao se da ce nauciti do iduce godine.<br /><br />...<br /><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcLBsdzhVf_Zh3REEBRZaVBcVnUoXw20BzZO6pZZBUeAXIHMA_p42in9APB4EbjgC-tmfBToN8Y3Y80-ExHaH61AzNa0siHoV-1SgQQAp-P3RpESpF6xjPb1vND4DgjAYJhxW8Ml9uuI4/s1600-h/IMG_0064.JPG"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 223px; height: 167px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcLBsdzhVf_Zh3REEBRZaVBcVnUoXw20BzZO6pZZBUeAXIHMA_p42in9APB4EbjgC-tmfBToN8Y3Y80-ExHaH61AzNa0siHoV-1SgQQAp-P3RpESpF6xjPb1vND4DgjAYJhxW8Ml9uuI4/s320/IMG_0064.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418414680873440258" border="0" /></a>Hodajuci po Mcleodu zapazila sam drvo bugenvilije koje raste kao divlji grm u dvoristu lokalnog vrtica. Odmah sam natjerala Adrijanu da idemo dolje i uberemo granu kako bi napravile pelcere za dvoriste naseg zenskog samostana. Pitali smo staru tibetanku koja imamali ducan s perlama, a ona je pitala nekoliko prolaznika da joj prevedu sto hocemo. <a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5x1wa27LRCVnn5QzlffAxelT1L3TVlArWYvA9Dqb5IDvB3-brPPQuyc1DwviSddLiuoYYxbpyH8quuDiZ43XeskW1va8B3wfz_lSzX1E4cYbwEy81rxz9xmvuzQZ5fIFgToAFSvhmyZY/s1600-h/PC190001.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 228px; height: 170px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5x1wa27LRCVnn5QzlffAxelT1L3TVlArWYvA9Dqb5IDvB3-brPPQuyc1DwviSddLiuoYYxbpyH8quuDiZ43XeskW1va8B3wfz_lSzX1E4cYbwEy81rxz9xmvuzQZ5fIFgToAFSvhmyZY/s320/PC190001.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5418414058066129714" border="0" /></a>Na kraju smo usli u dvoriste gdje su se djeca igrala, a mi smo uciteljice nazicale da si otrgnemo neuglednu granu punu trnja. Naravno da su nas svi gledali kao da smo poludjele. Jedan je decko dobacio da je grana dobra za samoobranu. Haha! Uz put smo na internetu pogledale kako se taj cvijet pelca. Srecom, trenutno su gradjevinski radovi u samostanu pa ima pijeska, a nuzno je pomijesati pijesak sa zemljom. Dobile smo pet sadnica koje ce, nadam se za par mjeseci vec biti lijepe biljke. Kad sam rekla mojim monahinjama na koju teglu moraju paziti sumnjicavo su promatrale pet golih stapica s trnjem... Haha.. ali kao vjeruju mi da ce to biti velik i lijep cvijet...zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-31311452029585529872009-12-20T02:06:00.000-08:002009-12-20T03:00:14.979-08:00Opet Indija - 16.12. - 7.1. 2010.<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjslgD-jN9atCNjcNxikLdVUxUZqRfv0toDUOBZpL1sSNqgNmbmrzrELUPBYLd3Gsk174lyY_TV8H4l3astCNXiOjQdp-2heOigsXMRM7FuEGl9XVo7TITVCkARdS-JPUnW6b7FKT3gtMo/s1600-h/PC170016.JPG"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 320px; height: 240px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjslgD-jN9atCNjcNxikLdVUxUZqRfv0toDUOBZpL1sSNqgNmbmrzrELUPBYLd3Gsk174lyY_TV8H4l3astCNXiOjQdp-2heOigsXMRM7FuEGl9XVo7TITVCkARdS-JPUnW6b7FKT3gtMo/s320/PC170016.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5417270782980180034" border="0" /></a><br /><br /><div style="text-align: left;"><br /></div>Jao kao te ulijeni ova klima i ritam, cak je i blog tesko pisati...<br />Eto put do Mcleod Ganja je prosao prema planu: Istambul - Delhi Turkish airlinesom, zatim vlakom Malwa express koji vozi iz Indorea preko Delhija do Jammu Tawi skroz u Kashmiru. Mi silazimo par stanica ranije u Chakki bank, to jest na obali rijeke Chakki. To je prilicno veliki gradic, a blizina Kashmira i stalnih politickih nemira ovdje se ocituje u prisutnosti vojske na stanici, te prolaskom kroz rengen vrata.<br />Zatim mukotrpna voznja taksijem 4 sata uzbrdo po vijugavim cestama, a pola od toga po mraku, s obzirom da mrak sada pada u 19 sati. Indijci i voznja po mraku - koma! Cim je upalio svjetla vozac se prekrizio, dotaknuo sva bozanstva koja vise sa retrovizora i duboko uzdahnuo...<br />Naravno da sam vec na pola puta povracala... Srecom, uvijek putujem s paketom vrecica za skrinju, koje mi sluze za takve situacije. Stalio smo nekoliko puta, ali nista mi nije pomagalo. Kao da imam morsku bolest...<br />Kad sam ugledala vrata mog samostana Geden Choeling Nunnery iliti Ani Gompa, mislila sam da cu se onesvijestiti od srece. A i moj vozac isto.<br />Tu noc je nekoliko ljudi od 8 gostinjskih soba povracalo, ukljucujuci i mene... Dakle, ipak je virus ili bakterija... Za svaki slucaj sam popila antibiotik i to me spasilo. Iduci dan sam bila ko nova, cudo kako sam se brzo oporavila. Bilo mi je koma jesti dvopek, kad je par koraka dalje moj najomiljeniji restoran na cijelom svijetu Carpe Diem...<br /><br />Inace, Delhi se pokazao mucan kao i obicno. Iako smo odlucile ici aerodromskim busom do zeljeznickog kolodvora, jednostavno nije bilo vremena za to. Avion je nesto kasnio, a kofere smo cekale skoro<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhynUgxORZxxyYkNyeZFAbnK0SSah71ljt60Ji99HUiAEC1menVmQHkLZ7omGH5Y7cbQsq1S2WPoe30AULt4aiBKdpPA3U_K6nXobTqUsfdgsAyMgHAiBHd0jiqYaaxKVBjJnYx1LC2OaA/s1600-h/PC170006.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 279px; height: 209px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhynUgxORZxxyYkNyeZFAbnK0SSah71ljt60Ji99HUiAEC1menVmQHkLZ7omGH5Y7cbQsq1S2WPoe30AULt4aiBKdpPA3U_K6nXobTqUsfdgsAyMgHAiBHd0jiqYaaxKVBjJnYx1LC2OaA/s320/PC170006.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5417267730736343970" border="0" /></a> sat vremena. Jos promijeniti lovu... sve cekas u redu.<br />Pitala sam jos i tipa u Kingfisheru za avion za Dharamsalu koji leti u 14 i 30. - kaze 150 eura... Previse... radije cu to donirati opaticama... a i opet moramo cekati cijeli dan. Kingfisher red je lokalna niskotarifna kompanija koja leti posvuda u Indiji.<br />Bilo je vec 5 i 20. tocno kada po rasporedu krece Malwa vlak iz Delhija. A do tamo imamo jos oko 45 min voznje. Odluka je pala u trenu - opet pre paid taxi, onaj u kojem su me kidnapirali prosle godine. Sad smo ipak dvije...<br />Adrijana, moja mlada prijateljica je skoro umrla od straha kad je vidjela te mracne face na izlasku iz aerodroma. Tocno vidis kako mafija vlada nocu...<br />Vozio nas je neki dobrocudni klinjo, ali opet je tu bilo napetih situacija... kao tip dodje kraj nas s autom, trubi, pa nas gledaju, pa se nesto razgovaraju ( o Boze zasto ne znam Hindi), pa vozi tim tamnim ulicama, pa pre sporo vozi bez veze, pa nas je na kraju odfurao u neku jako usku ulicu, punu ljudi koji tumaraju... Ja pitam gdje smo sad - on kaze neku rijec, a mi u komi... Ispalo je da je to neka precica do kolodvora koji je vrlo blizu te ulice.<br />Na kolodvoru opet mafija... svi trce oko nas, guzva, dreka...<br />Ja u glavi racunam kolko Malwa kasni -oko 2 sata iz Delhija - mislim sta ako je otisla, opet cekanje cijeli dan.<br />Iako sam zadnji put sama vukla kofer i trazila vlak, sad bas nema vremena za to, pa cu uzeti dva nosaca u prljavim crvenim haljetcima. Oni kofere na glavu i mi trk za njima. Hvatam Adrijanu cvrsto za ruku i vucem je brzo krozx gungulu koja nas radoznalo gleda sjajnim ocima od hashisha.<br />Na vratima nas doceka tip koji me uvjerava da karta koju sam kupila preko interneta nije dobra da je to waiting list i da moram ici na kat da mi izdaju pravu kartu.<br />Sjetim se odmah upozorenja na forumima da je to prevara i vicem na tipa da je moja karta dobra i da sam se zadnji put s njom ukrcala. Moji nosaci ga ruzno gled<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiT54Cw-FpEoTTdQkh4DD88nN1D4C2234Pu9SPEacyxCdDCJozpYUCvANWmejUv67ISVUYdc7LnzPLwzw9h4Njc0GYnVSuN9J4sjWKJhMyTrf5b2v4CX7ervk6Z8EPuQ5yL68sYLvZUzuU/s1600-h/PC170015.JPG"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 265px; height: 198px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiT54Cw-FpEoTTdQkh4DD88nN1D4C2234Pu9SPEacyxCdDCJozpYUCvANWmejUv67ISVUYdc7LnzPLwzw9h4Njc0GYnVSuN9J4sjWKJhMyTrf5b2v4CX7ervk6Z8EPuQ5yL68sYLvZUzuU/s320/PC170015.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5417268181415788434" border="0" /></a>aju i vicu na njega sto mi dodatno govori da je tip prevarant. Izvicem se na njega i odem za nosacima, jedva se probijajuci kroz nesnosnu guzvu. Oni su u hipu nasli Malwu, cije se kasnjenje od 2 sata moze uzeti sa 100% sigurnosti. Ispred vlaka stajao je kondukter koji nam je dodijelio krevete u razlicitim kabinama. Nosaci su rekli da se mozemo traziti da se zamijenimo. Dofurali su nam kofere do kreveta, a onda su me sokirali cijenom 500 rupija po osobi (50 kn) Ja sam mislila da cu ih oboje udaviti! Eto svaka skola se placa! Malwa kasni i vuci kofere sam - to je poruka dana!<br />Ja zadnji put nisam vidjela konduktera vani pa sam se sama ukrcala. On je dosao kasnije do mene i dodijelio mi krevet. Moze se i tako.<br /><br />U vlaku smo bili u odjeljku sa dvoje mladih Kashmiraca, iko je ona bila obucena kao Indijka. Puno narukvica, sa kanom op<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzJOxJBhs4xrBFr1P8oU-CpS5s2NDavkSRzXn1uLoVCqVfK2eKFQxawtLc2xQ8c2uqRlM97vFTyK7f19AbCJi1-xY1BOrJvr2VKPsDjPflML08wiq2cLufDzLfwLD5mO8h4Q6zfVZ-MRA/s1600-h/PC170031.JPG"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 237px; height: 178px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzJOxJBhs4xrBFr1P8oU-CpS5s2NDavkSRzXn1uLoVCqVfK2eKFQxawtLc2xQ8c2uqRlM97vFTyK7f19AbCJi1-xY1BOrJvr2VKPsDjPflML08wiq2cLufDzLfwLD5mO8h4Q6zfVZ-MRA/s320/PC170031.JPG" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5417270222959967122" border="0" /></a>crtane ruke i noge, jako su bili slatki.<br />Ona je cvrkutala glasom predivnog slavuja, i to smo snimile kako bi mojim klijenticama mogla prikazati kako melodiozno zvuci prava zenska energija. Nas dvije smo ju mogle slusati satima. Izgledali su kao mladi bracni par i bili su prilicno prisni, cak su zajedno lezali na istom krevetu...<br />On je bio usluzan pa je cesto pitao gdje je nasa stanica, jer to ne pise ni na jednoj...<br />Ipak moze se prepoznati po sve bujnijem zelenilu i manje naseljenim predjelima...zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-90779006191120578502008-09-11T11:22:00.000-07:002008-09-11T14:51:06.841-07:00Autobusom do Delhija ili kako dobiti potres mozga<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibapBAyTyWOKVJwfa5kMtKvSlaGU5GQFcSU0bqtaUwLAZuja2wN18wy4trdnmjeEz2KhUya5mKPnO8hgQM2buMru4m_aTruJizVbvj9aCcNsA9CyCUi_Vp-_FVgUvzhumOPhttdR_cvzs/s1600-h/indija+2008+072.jpg"></a><br /><div><div><div><div><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAUhssT_-LYoTtPzWBAD5Vuda9xgw7j6qBLUwup7lGBDOsg9j9PCCpLwl9ERA3mZdBEuPrRJqnQS8TGULlIzruVezd7rHRXe108T9DXZFYtYFRQ7WtAwAL5qTgDO45YCTM0ZEGOK-Cdm8/s1600-h/indija+2008+032.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244831540607764034" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; CURSOR: hand" height="211" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAUhssT_-LYoTtPzWBAD5Vuda9xgw7j6qBLUwup7lGBDOsg9j9PCCpLwl9ERA3mZdBEuPrRJqnQS8TGULlIzruVezd7rHRXe108T9DXZFYtYFRQ7WtAwAL5qTgDO45YCTM0ZEGOK-Cdm8/s320/indija+2008+032.jpg" width="295" border="0" /></a>S obzirom da se svi vracaju u Delhi busom, pomislila sam da bih mogla i ja, iako lose podnosim voznju. Cinilo mi se komplicirano opet uzeti taksi do vlaka u Pathankotu - cetiri sata, cekati vlak tko zna kako dugo, jer kasni, opet hotel i taksi u Delhiju... Bus iz Mcleod Ganja do Tibetanske kolonije u Delhiju mi se cinio laksa varijanta. Ahhh...</div><div>Jos su mi plava koljena od udaranja u sjedalo ispred mojeg. U trinaest sati ove divne voznje mislim da nema komad od 100 m. asfalta bez rupa. To je rupa na rupi. Kupila sam kartu u Potala agenciji u Bhagsu roadu, kao najbolja varijanta za bus. Vrlo luksuzan. Bilo mi je malo sumnjivo kad sam vidjela da je cijena svega 450 rupija (oko 45 kn), ali mislila sam, to je indijska cijena, to je normalno, pa svi idu... Dakle, kad je taj bus dosao... Crni, slinavi zastori prepuni plijesni, tvrda, uska sjedala, smrad po znoju i vlazi... Vida, koja je dosla da me otprati je umirala od smijeha... Ja sam si mislila, srecom da imam paket plasticnih vrecica ako mi zeludac nece izdrzati...</div><div> I zaista... cesta vijuga, kotaci nabijaju u rupe, a vozac vozi kao da je reli. Ekipa zustrih Izraelki je na izmjene isla do vozaca i vikala "shanti, shanti" - mir, mir. <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLfVLAMBs2UzeZCvYpjku2XCvUuPAINHCZ9hyphenhyphenaA-mtBLWqH6Qyds1HIWgwML44S1qbfEOjBm-KJRw7s5b49C-2QEsr0c1XAAjRHa_EA2UcXCqffhisXmyHSh2NrdNikSYL2LdVJ2MBHkc/s1600-h/indija+2008+025.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244834568933350210" style="FLOAT: right; MARGIN: 0px 0px 10px 10px; CURSOR: hand" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLfVLAMBs2UzeZCvYpjku2XCvUuPAINHCZ9hyphenhyphenaA-mtBLWqH6Qyds1HIWgwML44S1qbfEOjBm-KJRw7s5b49C-2QEsr0c1XAAjRHa_EA2UcXCqffhisXmyHSh2NrdNikSYL2LdVJ2MBHkc/s320/indija+2008+025.jpg" border="0" /></a>Medjutim, vozaca to nije pretjerano zanimaloali. Na putu su bila cesta suzenja i odroni zemlje. Cijele stranice planina odrezane su kako bi tu prosla cesta, ali bez ikakvih potpornja. Vidi se kako je Indija stari kontinent. Na nekim mjestima, oko 1500 m nadmorske visine brda se sastoje od okruglih kamencica i pijeska, kao da je to nekad bila velika rijeka... Onda prolazimo kroz jedan tunel iskopan od takve stijene, gledam kamencice na stropu, sve izgleda kao da ce se obrusiti dolje svakog trenutka. </div><div>Usred noci stali smo kod jednog obiteljskog restorancica, gdje je posebna avantura bila posjeta zahodu. Prljavi je cucavac bio prekriven ogromnim kukcima raznih velicina, koje su se kretale simo-tamo kao pomicni tepih. A smrad... neopisivo... ali eto i to je Indija.<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh3uGDewpij0IQwtnLc3nh0EkY0uI7tX_fMCUFePXC8UJL3J70ZHpZvlQryaAdUYL-orC5f2-ydcG8pvJ9mFW3uFuc_J7k2qRfY9UjDCiM3y6il7lP6nomIxfitXgyo1R27RwbBML59Fo8/s1600-h/indija+2008+050.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244833425056501890" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; WIDTH: 296px; CURSOR: hand; HEIGHT: 206px" height="204" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh3uGDewpij0IQwtnLc3nh0EkY0uI7tX_fMCUFePXC8UJL3J70ZHpZvlQryaAdUYL-orC5f2-ydcG8pvJ9mFW3uFuc_J7k2qRfY9UjDCiM3y6il7lP6nomIxfitXgyo1R27RwbBML59Fo8/s320/indija+2008+050.jpg" width="286" border="0" /></a></div><div>Promatrala sam djecaka od oko 8 godina kako spretno mijesi male capate od tijesta i pece ih u rucno radjenoj peci. Fino su mirisale i dosta je nasih putnika iz busa jelo. Ja se nisam usudila, vec sam samo narucila jednu Mazu, tj. sok od manga, koji puni Coca cola u Indiji. Zaista je dobar, a kosta samo kunu i pol. </div><div>U Majnu Ka Tillu, Tibetansku koloniju u Delhiju smo dosli rano ujutro, tako da sam pred sobom imala cijeli dan za odmor prije leta za Istanbul koji je bio u 4 ujutro iduci dan. Gomila nosaca, vozaca riksi i taksista odmah je agresivno opkolilo nas bus. Vidjela sam jednu zbunjenu curu, pa sam je pitala da li zeli odsjesti tu u hotelu. Nije niti znala kud je dosla. Uzele smo riksu da nam vozi kofere i uputile se u male uske ulicice. Srecom, Potala hotel je odmah iza ugla, kako mi je opisao agent u Mcleodu, tako da smo odahnule. Uzela sam najbolju sobu sa klimom za 100 kn, i gotovo vrisnula od srece kad sam nakon tri tjedna ugledala pravu kupaonicu. </div><div>S obzirom da je u Delhiju bila u tijeku epidemija Denge groznice (nesto kao Ebola) nisam htjela ici u grad (a bila sam pre umorna od puta), tako da sam uglavnom odmarala u sobi. Za rucak sam se jedino spustila u obliznji restoran, i napravila jedan krug po kvartu. Prizor je otuzan, sa mnogim standovima tibetanskih proizvoda, ali ljudi mi se cine nekako jadnijima nego u Mcleodu. Indijci su inace godinama pokusavali iseliti Tibetance iz ove kolonije, ali su se zaustavili na urgiranje Dalaj lame...</div><div>Rano ujutro je taksist po dogovoru dosao po mene i moje putovanje se priblizilo kraju... </div><div>I, eto sretno sam stigla!</div><div> </div><br /><br /><br /><div></div></div></div></div>zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-65905329197198461102008-09-11T10:48:00.001-07:002008-09-11T11:20:28.158-07:00Kora<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgVIs3T8r8cA6qaJBEeIWChmm5XdIM3HcbCYDIRbAkh0rx9u059B8-DcEEiWTwpHwd4CBugw-D_umAbYjIAT_ze_wYy2LChmvnXp55ePReyMIh51GQZN9HH-05vynQu1Kjw5q0lTL8ypOw/s1600-h/indija+2008+132.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244823126803634418" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; CURSOR: hand" height="214" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgVIs3T8r8cA6qaJBEeIWChmm5XdIM3HcbCYDIRbAkh0rx9u059B8-DcEEiWTwpHwd4CBugw-D_umAbYjIAT_ze_wYy2LChmvnXp55ePReyMIh51GQZN9HH-05vynQu1Kjw5q0lTL8ypOw/s320/indija+2008+132.jpg" width="300" border="0" /></a>Kora je budisticko obredno obilazenje hrama, u smjeru kazaljke na satu, kao jedan oblik molitve u hodu. Tako sam krenula u koru oko Dalaj laminog hrama, sto se pokazalo krasnom setnjom kroz himalajsku sumu, gdje pogled puca na dolinu Dharamsale, a svuda oko puteljka nalaze se gomile oslikanog, izrezbarenog kamenja s molitvama - om mani padme hum, i molitvenih zastavica. Putem se susrecu domaci Tibetanci, uglavnom stariji ljudi,<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_7bNpfiTA45NlT4hVfIdb2cPBT2TuW1a4COOxFLt7HiOGhByUQgD7BW9ALRT2bSsLfxLHmB3dDzuIOwafj0OUkOEl5KFMOx3BuBSVdeXb6sV98Ams4CTNoNyjVOHP5Veuq67GFn9JCwI/s1600-h/indija+2008+137.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244824538410225762" style="FLOAT: right; MARGIN: 0px 0px 10px 10px; CURSOR: hand" height="208" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_7bNpfiTA45NlT4hVfIdb2cPBT2TuW1a4COOxFLt7HiOGhByUQgD7BW9ALRT2bSsLfxLHmB3dDzuIOwafj0OUkOEl5KFMOx3BuBSVdeXb6sV98Ams4CTNoNyjVOHP5Veuq67GFn9JCwI/s320/indija+2008+137.jpg" width="284" border="0" /></a> sa molitvenom krunicom u ruci, mrmljaju molitve i polako idu uzbrdo. Putem, prikladno ima pokoja klupica i zaklon od kise. Susrela sam i covjeka, koji u maloj kucici klese kamen... On je napravio vecinu od kamenova postavljenih kraj staze, a prodaje i manje komade, privjeske i sl. sto je zgodno za ponijeti kuci. Kupila sam par zgodnih komada, ali potrajalo je dok sam izabrala...<br />Putem se nalaze i brojni molitveni kotaci, manji i veci koji se pozeljno svi trebaju okrenuti. Smatra se da se da molitvu koja je napisana na kotacu na taj nacin nosi vjetar. To je navodno jos korisnije nego da <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvW1vqf5abpcRgd6HBQc9K7tFAOgDylXviaXyZLIT64L9LIPGqJUr4MlwgpbZHpeDA5lHmiUxn6hrd44bDcTydlp8a2Ah9pBsDIalnj5gSYUe3pJn597eXbD5OLv8rpQpnWLeuJFQZPtk/s1600-h/indija+2008+159.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244826468062446786" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; CURSOR: hand" height="219" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvW1vqf5abpcRgd6HBQc9K7tFAOgDylXviaXyZLIT64L9LIPGqJUr4MlwgpbZHpeDA5lHmiUxn6hrd44bDcTydlp8a2Ah9pBsDIalnj5gSYUe3pJn597eXbD5OLv8rpQpnWLeuJFQZPtk/s320/indija+2008+159.jpg" width="286" border="0" /></a>molite u sebi ili na glas. Okrenuti kotac Dharme, ili duhovnog ucenja kako ga je ucio Buda, znaci siriti ucenje u svijet. Biti prosvjetljen je cilj koji osoba treba postaviti sebi, a zapravo zbog toga sto ce onda biti u stanju bolje pomoci drugima. Tako je prosvjetljenje samog sebe zapravo altruisticni, nesebican cin...<br />Putem sam srela ekipu otkacenih Spanjolaca koji su uporno htjeli ici stazom u suprotnom smjeru. Objasnila sam im da je to zapravo anti-molitva, pa smo se malo druzili raspravljajuci budisticke obicaje,<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhjxM3lTkIz8LDd_QEnxg3Ew4WrT1k6c0sPiB9A2UsxmDtjO-a7X7j5JcHnc3I-VIyixLdZGV6YmjRwu-29wl-ibUXVDFWy1jvyPeB0_neDKgtC5_Myt_5PDY8mxlsOCYrVY63Bav_S8Bw/s1600-h/indija+2008+152.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244827207730020770" style="FLOAT: right; MARGIN: 0px 0px 10px 10px; WIDTH: 306px; CURSOR: hand; HEIGHT: 213px" height="223" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhjxM3lTkIz8LDd_QEnxg3Ew4WrT1k6c0sPiB9A2UsxmDtjO-a7X7j5JcHnc3I-VIyixLdZGV6YmjRwu-29wl-ibUXVDFWy1jvyPeB0_neDKgtC5_Myt_5PDY8mxlsOCYrVY63Bav_S8Bw/s320/indija+2008+152.jpg" width="311" border="0" /></a> koji su njima bili jako strani. Zanimljivo je susresti i brojne Hinduse ili Sikhe, koji jednostavno Dalaj lamu prihvacaju kao svetu osobu, i vole posjecivati njegov hram, iako nisu te vjere. Tu se svi prihvacaju u njihovoj razlicitosti.zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-9796981196308170902008-09-11T07:51:00.000-07:002008-09-11T11:21:58.906-07:00Tibetanci protestiraju povodom olimpijskih igara u Kini<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjgYuldHFEKh2o5QIIV_Ofsx_GJEbRjY8BWFVdU0JCXoARTtHUM-H1N66MUrKl1V9ZjQWgXpr1e5VpHJUnO3lxXgadbb158i8DcCUa8vQDT13g5mDZCXsPWfmjn9BnoMK0KV9NxfilziA/s1600-h/tibetanci.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244778238920635730" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; CURSOR: hand" height="284" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjgYuldHFEKh2o5QIIV_Ofsx_GJEbRjY8BWFVdU0JCXoARTtHUM-H1N66MUrKl1V9ZjQWgXpr1e5VpHJUnO3lxXgadbb158i8DcCUa8vQDT13g5mDZCXsPWfmjn9BnoMK0KV9NxfilziA/s320/tibetanci.jpg" width="207" border="0" /></a>Vidi se da sam se vratila i da kasnim sa postovima, ali jedno vrijeme mi u Indiji nije bio dostupan internet. Ali, eto, ima jos ponekih detalja koje bih voljela podijeliti s vama.<br />Cijelo vrijeme odvijanja olimpijskih igara u Mcleod Ganju i Dharamsali su se odvijali protesti Tibetanaca, i to dva puta dnevno, ujutro i popodne. Marsirali su sa zapaljenim svijecama prvo monasi, iza njih monahinje i na kraju spalir Tibetanaca i nas zapadnjaka koji smo se pridruzili u ovoj<br />simbolicnoj borbi za neovisnost Tibeta. Na slici je veliki jumbo plakat izvjesen na ulazu u Dalaj lamin hram, koji je pozivao da se upale svijece u 21 sat, 7.8. kako bi se podsjetili na sve pale zrtve kineskog rezima na tibetu, a govori se o brojci oko 2 milijuna Tibetanaca. Imala sam prilike razgovarati sa monasima, pa i zenama koje su prezivjele kineska mucenja, i to je zaista strasno. Uglavnom su jeli vlastiti izmet i pili urin da prezive, a kinezi su ih mucili strujnim udarima po spolnim organima...<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-4YYKZRcKiGMJ95yRgIyQpbNZuHJlQ6DjrzD7AQB7gqdD_WY134kD9dyzIdG8E99sHgrsG7xGvnsGw3CbbAluFKlyDMnonHKxXhbOryhP4hzBDkymUIaUezJFlNsvJ8c6ZmhUNnpkqfA/s1600-h/indija+2008+130.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244817581112180882" style="FLOAT: right; MARGIN: 0px 0px 10px 10px; CURSOR: hand" height="212" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-4YYKZRcKiGMJ95yRgIyQpbNZuHJlQ6DjrzD7AQB7gqdD_WY134kD9dyzIdG8E99sHgrsG7xGvnsGw3CbbAluFKlyDMnonHKxXhbOryhP4hzBDkymUIaUezJFlNsvJ8c6ZmhUNnpkqfA/s320/indija+2008+130.jpg" width="284" border="0" /></a> Najtuznije je sto se kinezi jako trude zatrti kulturu, pismo i jezik Tibetanaca, te u skolama forsiraju kineski. Postoji grana aktivista koji su za agresivniji nacin oslobadjanja zemlje, ali Dalaj lama inzistira na mirnom rjesenju... S obzirom da je Dalaj lama vec star, mislim da oni cekaju njegov kraj kako bi krenuli u akciju...<br /><br /><div>U Mcleod Ganju ima puno Tibetanaca koji su ovdje rodjeni. Kada popricate malo s njima, otkrivaju kako osjecaju da je ovdje njihov dom, jer jednostavno ne poznaju nista drugo. Sluzbeno i oni pricaju o povratku u Tibet, ali privatno prizeljkuju ostanak. Tu je i bolja <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIqDCewFwk_MITUSGLfkComu05wGXr1HmxJ4-a-HxWvDq-O2tG4QAeEyLbkfkER_K4T7vETe8seCZ9tDSD7IosqWnTQU4D-YOAiSyGpr3KaruXfx4iuaysTJMJdcwhU1LZ-20ymeMbdDo/s1600-h/indija+2008+163.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244819111936194946" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; WIDTH: 270px; CURSOR: hand; HEIGHT: 198px" height="191" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIqDCewFwk_MITUSGLfkComu05wGXr1HmxJ4-a-HxWvDq-O2tG4QAeEyLbkfkER_K4T7vETe8seCZ9tDSD7IosqWnTQU4D-YOAiSyGpr3KaruXfx4iuaysTJMJdcwhU1LZ-20ymeMbdDo/s320/indija+2008+163.jpg" width="259" border="0" /></a>klima, a duhovni turizam omogucuje dobru zaradu... Inace, imaju puno problema s dokumentima. Tibetanci nemaju putovnicu. Imaju samo neki indijski izbjeglicki karton. Putovnicu im nedaju ni Kinezi ni Indijci... Mastaju o tome da odu u inozemstvo, SAD ili Evropu. Mnogi pokusavaju skupiti veliku sumu novca kojom bi mogli kupiti dokumente, ili gledaju da se ozene kakvim strancem ili strankinjom... Tesko je biti Tibetanac.<br /><br /></div>zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-3431224451473493162008-09-11T07:20:00.001-07:002008-09-11T07:50:00.444-07:00Zenski medjunarodni samostan Thosamling<div><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKhSqxh2P2zR-rZRjI36VeKQxI_7Z_4lf1T7xEy1LgI0e61Uuw5SVlU7q3TuXKuRzzSfh_Pm8f-gj5Td7SZlMqE6AaiE-iYKRSm43T1FdW-U_NlAuz1ngFDYHGqOCDE_Y2Mtc2ht1CdTg/s1600-h/indija+2008+084.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244768935592943314" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; CURSOR: hand" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKhSqxh2P2zR-rZRjI36VeKQxI_7Z_4lf1T7xEy1LgI0e61Uuw5SVlU7q3TuXKuRzzSfh_Pm8f-gj5Td7SZlMqE6AaiE-iYKRSm43T1FdW-U_NlAuz1ngFDYHGqOCDE_Y2Mtc2ht1CdTg/s320/indija+2008+084.jpg" border="0" /></a> <div>Nakon Norbulinke smo krenule u posjet u obliznji zenski samostan Thosamling- <a href="http://www.thosamling.net/">www.thosamling.net</a>. On se nalazi u prekrasnim rizinim poljima u podnozju Himalaje. Do tamo se dolazi uskom stazicom koja nadvisuje vodom natopljena polja oko pola metra. Hodale smo desetak minuta uzivajuci u prekrasnim prizorima... Prvo sam pomislila, kako su to sagradili kada do tamo nema pravog puta. Ispostavilo se da sam tocno razmisljala. Samostan je gradila ekipa iz Nepala oko godinu dana. Nosili su sve na svojim ledjima do zemljista. Nisu mogli koristiti magarce (sto je uobicajeno ovdje), jer je staza preuska, a magarci cesto vole zastati sa strane i gricnuti malo trave... <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjA0ZVJomTi8JWqIQd9TO0qvl-W2T-TP-Nb1-RmWFS6LEdjOgtzgIbehaNS21SvlixD1rv5kZMuJ5O4-1kz39XUeicsuoZFGuHiBvIvoYs55lU4uUBQ6byOoKKYVcW96e_PotkhRWyFXgg/s1600-h/indija+2008+098.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244773338858961298" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; CURSOR: hand" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjA0ZVJomTi8JWqIQd9TO0qvl-W2T-TP-Nb1-RmWFS6LEdjOgtzgIbehaNS21SvlixD1rv5kZMuJ5O4-1kz39XUeicsuoZFGuHiBvIvoYs55lU4uUBQ6byOoKKYVcW96e_PotkhRWyFXgg/s320/indija+2008+098.jpg" border="0" /></a> </div><div>U Thosamlingu borave Budisticke monahinje iz cijelog svijeta, a samostan je otvoren i zenama koje se zele pozabaviti duhovnim radom na sebi, a nisu zaredjene. Tu mozete uciti tibetanski jezik, proucavati Budizam ili jednostavno uzivati u tihoj meditaciji ili setnji po svom izboru. Vida je odlucila preseliti se iz Mcleod Ganja ovdje, kako bi dovrsila pisanje svoje knjige - Utjecaj Budizma na Islamske zajednice. Kupila sam dvije platnene torbice, koje monahinje rade kao oblik skupljanja donacija. Zaista je tiho i mirno, prekrasno za duhovni odmor... Eto, ako netko zeli, moze doci, kontakti su na njihovoj web stranici, a i donacije su dobrodosle...</div><br /><div></div></div>zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-89341997373065043792008-09-11T06:33:00.000-07:002008-09-11T07:18:00.488-07:00Posjet Norbulinka institutu<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVH7BbpesDRWGam79fy-GRYIyAzhoBOxtKizeAiBUWkSwqzZHwip0gMIoZTBF12pyYDci1tmtB5fxnYYrC3cNgFPhGj2OQUOFP0ENNUWsbQVKshBS7m6aTSJi5d6LIMo0_oPqZL-Dwde8/s1600-h/indija+2008+027.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244760571714611250" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; CURSOR: hand" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVH7BbpesDRWGam79fy-GRYIyAzhoBOxtKizeAiBUWkSwqzZHwip0gMIoZTBF12pyYDci1tmtB5fxnYYrC3cNgFPhGj2OQUOFP0ENNUWsbQVKshBS7m6aTSJi5d6LIMo0_oPqZL-Dwde8/s320/indija+2008+027.jpg" border="0" /></a><br /><div><div>Jutro je bilo kisovito i maglovito, ali smo se ipak uputile (moja prijateljica Vida iz Irana i Doria iz Australije i ja) prema Norbulinka institutu koji se nalazi blizu Karmape. To je mjesto posvećeno odrzanju Tibetanske kulture i umjetnosti, tako da se tamo rucno izradjuju tanke (visece zidne svete slike napravljene od komadica tkanine), namjestaj, odjeca itd... Norbulinka je napravljena kao kopija Dalaj lamine ljetne rezidencije na Tibetu, a sastoji se od centralnog hrama, te manjih zgrada sa strane u kojima se nalaze muzeji, a sve je medjusobno povezano zen vrtom sa jezercima, mosticima, te vijugavim stazama i zelenilom. </div><div>Zanimljiv je muzej s lutkama koje prikazuju razne kostime i situacije iz tibetanskog nacina zivota, od nomadskih plemena, do budistickih samostana. U ducanu u kojem se prodaju originalne rucno <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiWzD0B5E5mMhl7UptEvB1WEUfPp5ZODpdzLD6I2CefrbySCFHW-mfssTgVZL8QcTNFWZ9VzVi8e-Faui62C-xiFdqV_g4xR0jqWV-JOJkuqjiobcyAUHjOBhUbKrRrTn3bX6V80ujsY1Y/s1600-h/norbulinka2.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244763688555452226" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; CURSOR: hand" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiWzD0B5E5mMhl7UptEvB1WEUfPp5ZODpdzLD6I2CefrbySCFHW-mfssTgVZL8QcTNFWZ9VzVi8e-Faui62C-xiFdqV_g4xR0jqWV-JOJkuqjiobcyAUHjOBhUbKrRrTn3bX6V80ujsY1Y/s320/norbulinka2.jpg" border="0" /></a>radjene stvari ima prekrasnih komada namjestaja, koji je vrlo efektan u sarenim bojama, ali jako lijep... Tanke su skupe, oko 25 000 rupija (u Mcleod Ganju ih mozete kupiti za 3000 rupija - istu velicinu) ali ove jeftinije su naslikane, a skuplje su nacinjenje od komadica platna. Potrebno je oko 20 ljudi i tri mjeseca rada da bi se nacinila jedna tanka. Primaju i narudzbe za to. Njihov sajt je: <a href="http://www.norbulinka.org/">http://www.norbulinka.org/</a></div><div>Provele smo dosta vremena u hramu koji je prekrasan. Nije velik, ali je cijeli iznutra oslikan slikama raznih Buda, te mnogobrojnim ukrasnim vijugama. Prostorom dominira ogromni zlatni Buda, koji se moze naci na mnogim razglednicama ovog kraja. Uzivale smo i meditirale, imajuci prostor samo za sebe, jer zbog kisnog vremena unutra nije bilo nikoga osim nas. </div><div> </div><div>Kasnije smo se sjele u mali tibetanski restoran u sklopu instituta, koji nas bas nije odusevio kvalitetom hrane i cistocom. Cure su njurgale oko okusa i izgleda jela, posebno Vida koja kao prava Iranka voli puno i fino jesti. Dok smo tako pricale, krajickom oka ugledah da se mice nesto crno, vrisnula sam i skocila od stola brzinom munje, odgurnuvsi stolicu! Dakle, to je <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5tKPpGr1BPwZUR07h1Al3YmXfJCqYJlK9o9Pi3is5836WFSH9eF3-T91D_3E2tLSVbn6SeGHoHtibvxKOfW2mzCbd81JVM1-6q2LJMmpA3umRztJ83FTuzcxuL2-PZcoH8GEQxY35awM/s1600-h/norbulinka3.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244764651271282338" style="FLOAT: left; MARGIN: 0px 10px 10px 0px; CURSOR: hand" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5tKPpGr1BPwZUR07h1Al3YmXfJCqYJlK9o9Pi3is5836WFSH9eF3-T91D_3E2tLSVbn6SeGHoHtibvxKOfW2mzCbd81JVM1-6q2LJMmpA3umRztJ83FTuzcxuL2-PZcoH8GEQxY35awM/s320/norbulinka3.jpg" border="0" /></a>bio najveci pauk kojeg sam u zivotu vidjela! Cure su skocile zamnom, iako nisu znale sto je u pitanju, ali to je valjda automatska reakcija. Pauk je bio velik kao muska saka, promjera oko 15 cm, visine oko 7 cm, sa debelim nogama (ali nije tarantula, malo ima tanje nogice). Bio je odmah kraj naseg stola i micao se prema Dorii koja je sjedila najblize njemu. Voditelj restorana je odmah sabrano bacio na njega kuhinjsku krpu i odnio ga van.</div><div>Zaista nam je do kraja prisjeo taj rucak. Nitko ne zna da li je taj pauk otrovan, tu ih ima previse vrsta...</div><div>Uglavnom, prava avantura!</div><div> </div><div> </div><div> </div></div>zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-37440662728538913372008-08-11T05:06:00.001-07:002008-09-11T14:56:33.298-07:00Kod Karmape<div><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjz0DJ4S042GlKbytP_-bDQSBcwzZgBudsnGmYr4azJQrCuG4dfLSQ6TvKssR9ZuJFRN90Q4LOL3lqdEdlnH-4cdWK5z516rnzhkuIjxpdMlAlOYH7GnPcDLzyd6yF7R-JlM6EW3DW3WUQ/s1600-h/indija+2008+008.jpg"></a><br /><br /><div><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZosTjiMgfEds2K9yTgJ9toy1hJXJEH0i3uybTcGT_K7nGbQZ27GGhNK_B9yiCyeTOpApe6KcWvI1bd3ehIrG35gONJLkWUZYccDlp1eMrxnzjfHxHpECYmHMbOBOkmAOymZA7jer1TFE/s1600-h/holly+m+002.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5233230910130790866" style="FLOAT: left; MARGIN: 0pt 10px 10px 0pt; CURSOR: pointer" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZosTjiMgfEds2K9yTgJ9toy1hJXJEH0i3uybTcGT_K7nGbQZ27GGhNK_B9yiCyeTOpApe6KcWvI1bd3ehIrG35gONJLkWUZYccDlp1eMrxnzjfHxHpECYmHMbOBOkmAOymZA7jer1TFE/s320/holly+m+002.jpg" border="0" /></a><br />Oko 10 ujutro skupilo se u cekaoni raznoliko drustvo, oko 15 ljudi iz cijelog svijeta. Bili su tu monasi iz Burme i Tajlanda, bracni par Japanci, Amerikanac, Francuz, Tajvancanka, nekoliko Tibetanaca i ja. Svi su dobili dozvolu za audijenciju s Karmapom. Prosli smo sigurnosnu obradu, te smo svi na kraju bili malo zalosni jer fotografiranje nije bilo dozvoljeno.<br />Posli smo na posljednji kat zgrade koja se nalazi iza hrama na slici. Cekali smo na balkonu s kojeg se pruza prekrasna slika na okolna zelena brda, sume i rizina polja. Tocno preko puta, na brezuljku nalazi se velebna zgrada parlamenta ove pokrajine Himalach Pradesh. Pricam sa simpaticnom tajvancankom koja predaje pedagogiju na fakultetu, te se raspitujem za detalje protokola kad se udje kod Karmape. Potrebno je izvrsiti tri prostracije (molitva sa sklopljenim rukama stojecki i zatim glavom dotaknuti pod). Nisam bas ljubiteljica protokola,...ali sto se moze...<br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1dry89JZURyk1SLagXAKuJn6Tt1mJLCerHuuq_Z3RENF-sRgHBVc5Iy3p6lBLlN5zWGmw7ZK7l_bpLFyuRKI9dwgcW5qCdy5DuRkR2swQ-Kw8h87pF5RuPe3azqxAL4uPgE1B7PsXIy8/s1600-h/holly+m+012.jpg"></a>Prije nego sto je dosao red na mene, prisao nam je Lama Phuntsok, Karmapin asistent i rekao kako je Karmapa dosta loseg zdravlja. Ima visoki tlak i secer, pa nas je za<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgX5b2TCY6V1tDiUpBQC9y2Qfg9Ntj0gYGXDxdTTOSdFpnjj0mDOU9W3IMdvRBt8RtIumPzrQmIoHGyJ-9TH_q4a4dN3s6vWNc2U1817xfWfSRpe9UgBNU3edz7N1bL1wryuevouKJ3uhg/s1600-h/karmapabuda.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5244885816298026898" style="FLOAT: right; MARGIN: 0px 0px 10px 10px; CURSOR: hand" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgX5b2TCY6V1tDiUpBQC9y2Qfg9Ntj0gYGXDxdTTOSdFpnjj0mDOU9W3IMdvRBt8RtIumPzrQmIoHGyJ-9TH_q4a4dN3s6vWNc2U1817xfWfSRpe9UgBNU3edz7N1bL1wryuevouKJ3uhg/s320/karmapabuda.jpg" border="0" /></a>molio da ga ne zadrzavamo predugo.<br />Usla sam unutra, u prostoriju veliku oko 6x6m sa tepisima na podu i niskim staklenim stolom, a Karmapa je mahnuo rukom da dodjem i rekao: "Dosta tih prostracija, sjednite". Radoznalo me je gledao, iako se trudio to sakriti (pa ipak je rodjen 1985. godine), a ja sam se cudila kako izgleda bar 10 godina starije. Visok je i krupan, dominantne pojave, vrlo intelingentnog pogleda.<br />Na podu pored njega je sjedio njegov prevoditelj, koji je pazio da ne napravim neku gresku u ponasanju.<br />Predala sam mu poklone i zahvalila mu se na ucenjima Kagyu skole koja sam primila u bivsem zivotu i na osnovu kojih se danas toga sjecam. Karmapa se cinio vrlo iznenadjen, pa i zbunjen, kao da ne zna sto bi u tom slucaju trebao reci. Bio je takodjer i vidno iscrpljen. Tako sam presla na slijedecu temu, a to je polozaj zena u svijetu, posebno u budizmu i duhovnosti. Rekla sam kako je svijet u disbalansu zbog nedovoljnog postovanja zenske energije, te je i majka Zemlja takodjer zenska energija - sto nas dovodi do ekoloske katastrofe. Ova je tema jako zainteresirala<br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLZqlvx5Ui0MFpmAYiAhaOlCHZRkCw0Z4fcKkSnJMZMJlwq3bmcOAniesgC9u41D6gupBP3LeWDIhQFK7eaM-IOc-P4l4AgCUflLdXCsPgQjyEoPNRfmDr3YdxzsUhaonuFgubTIupw9U/s1600-h/holly+m+013.jpg"><img id="BLOGGER_PHOTO_ID_5233244197541336786" style="FLOAT: left; MARGIN: 0pt 10px 10px 0pt; CURSOR: pointer" alt="" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLZqlvx5Ui0MFpmAYiAhaOlCHZRkCw0Z4fcKkSnJMZMJlwq3bmcOAniesgC9u41D6gupBP3LeWDIhQFK7eaM-IOc-P4l4AgCUflLdXCsPgQjyEoPNRfmDr3YdxzsUhaonuFgubTIupw9U/s320/holly+m+013.jpg" border="0" /></a>Karmapu, te se slozio samnom. Napomenuo je da je ova njegova inkarnacija namijenjena zenama, sto je od malena mnogo puta izjavio. Ja sam dodala kako je potrebno zene povezati sa njihovom zenskom moci, a ne ih stititi kao malu djecu, te sam ga zamolila da u svojim govorima to cesce spomene. Kratko smo diskutirali, cak je i prevoditelj bio zainteresiran, te sam se nakon toga zahvalila i otisla.<br />Inace, ovdje nemaju bas visoko misljenje o lamama koji poducavaju na zapadu. Cak ih je i Dalaj lama na govoru proglasio "prodavacima dharme". Ali, kad dodjes ovdje vidis da su tu svi toliko tradicionalni, da bi tu morao provesti nekoliko godina da bi te netko uopce poceo uciti bilo cemu. Sto se njih ovdje tice, ne zanima ih kako si daleki put presao i koliko znas. Oni su ucvrsceni u svojim ritualima i pravilima.<br />Cesto se oko toga razvila medjunarodna diskusija na krovu Carpe Diema, mog omiljenog restorana, gdje se zaista nadje nevjerojatno zanimljivih ljudi sa svih strana svijeta. Diskutira se o kvantnoj fizici, budizmu, iskustvima, putovanjima....ma prekrasno!<br />Uglavnom, svi su mozda ocekivali vise od ovog mjesta u duhovnom smislu...iako svako iskustvo ima i svoju duhovnu poruku, makar se to u datom trenutku mozda i ne cini tako...</div></div>zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-72470260389632875462008-08-06T07:34:00.000-07:002008-08-06T08:05:05.334-07:00Priprema za susret s Karmapom<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEho4HcLXO4G1jAMg-8VXri68_Lcb36E-vPi9aSNe_aD7212pJ47RPNpyKKt9dCmT_77NncZt-UETQbCr1anx2eINU7R_IiDQUsv2KVa2JJvygCafMZzIG-tDNFKYIRhrCVd4ZRd_WdkVcQ/s1600-h/Karmapa_2007_the17.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 220px; height: 290px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEho4HcLXO4G1jAMg-8VXri68_Lcb36E-vPi9aSNe_aD7212pJ47RPNpyKKt9dCmT_77NncZt-UETQbCr1anx2eINU7R_IiDQUsv2KVa2JJvygCafMZzIG-tDNFKYIRhrCVd4ZRd_WdkVcQ/s320/Karmapa_2007_the17.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5231413742954572898" border="0" /></a>Vec prije nekoliko dana sam nazvala Lamu Phuntsoka, osobnog tajnika 17. Karmape, kako bi dogovorila osobnu audijenciju, sto je kako sam cula ovdje, vrlo tesko dobiti.<br />Lama Phuntsok je rekao da Karmapa danas daje predavanja za javnost, te da ga posjetim nakon toga - kako bi mu objasnila razlog moje posjete (jer nisam zeljela o tome govoriti preko telefona).<br />S obzirom da su predavanja bila za dva sata, pojurila sam naci taksi, te se po kisi i nemogucoj blatnoj, uskoj, vijugavoj cesti uputila u Karmapin Gyuto samostan, koji se nalazi oko sat vremena voznje iz Mcleoda.<br />Gyuto stamostan se nalazi u prekrasnoj prirodi na obroncima himalaje, na nesto nizoj nadmorskoj visini. Zapravo je veci i ljepsi od Dalaj laminog.<br />Oko hrama se vec motalo dosta ljudi iz cijelog svijeta. Za predavanja se takodjer trebalo registrirati s putovnicom.<br />Za ne povjerovati, predavanja su bila bas o Mahamudri. Karmapa je prvo govorio na tibetanskom, a zatim citao prijevod na Engleskom - prilicno bolje nego zadnji put kad sam ga cula. Nakon toga se u redu ide po blagoslov s bijelim svilenim salom koji vam stavi oko vrata, a na poklon dobijete crve<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfDZdnsa6nH8b8MWAUGpSxsq6IzHPPQE0TFETmMTur1pSROMzZUoDOGwUVjmf9WR4ZTTs4tGDihT8jE49Nbodszl-wCHwaK8rR22CNr2ZvJxGMIC0OLSljlRoefw7lQDDhfLcVCL1DwGo/s1600-h/holly+m+101.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 245px; height: 216px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfDZdnsa6nH8b8MWAUGpSxsq6IzHPPQE0TFETmMTur1pSROMzZUoDOGwUVjmf9WR4ZTTs4tGDihT8jE49Nbodszl-wCHwaK8rR22CNr2ZvJxGMIC0OLSljlRoefw7lQDDhfLcVCL1DwGo/s320/holly+m+101.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5231417305354178850" border="0" /></a>nu spagicu s jednim cvorom.<br />Bila sam uzbudjena, te sam nakon toga pojurila naci Lamu Phuntsoka, koji je inace vrlo zauzet.<br />Jedva sam ga docekala, kad su vec svi posjetitelji otisli. Ima oko sezdeset godina, sitan, mrsav, vrlo mudrog pogleda, i najvise me se dojmio od svih lama koje sam vidjela ovdje. Poceli smo razgvor, koji mi je vrlo tesko pao od napetosti i emocija dok sam govorila o mom proslom zivotu. Cinjenica da se toga sjecam je iskreno zacudila mog sugovornika, kao da nikada nije cuo za takvo sto. Od napetosti sam se rasplakala, te sam mu umjesto da govorim stavila u ruke moju uokvirenu pjesmu sa slikom bude suosjecanja koju sam naslikala, sto je moj poklon za Karmapu.<br />Sto da kazem - pjesma vrijedi vise od tisucu rijeci. Lama je odmahivao glavom u nevjerici da sam ja to napisala- i dao mi privatnu audijenciju s Karmapom u <a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjPb2J-YmIYQ6F0n2Z5bAWDbPsJJz_3JPW67BS8MuNYXy1HVgwC8uoo36Arle33OUeJKVGpxhe895-X5gqkzJBTiqBxqxZnXbE7aOb5pi2CJAzAB37wiKiYrAZOKpR6Ubnt3wWWejZGiEU/s1600-h/holly+m+003.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjPb2J-YmIYQ6F0n2Z5bAWDbPsJJz_3JPW67BS8MuNYXy1HVgwC8uoo36Arle33OUeJKVGpxhe895-X5gqkzJBTiqBxqxZnXbE7aOb5pi2CJAzAB37wiKiYrAZOKpR6Ubnt3wWWejZGiEU/s320/holly+m+003.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5231420256677861298" border="0" /></a>cetvrtak! Jos sam mu pokazala knjigu o kvantnoj fizici koju zelim pokloniti (Lynn Mctaggart - Polje), sa komentarom kako je Karmapa mlad i moderan ucitelj te da mora biti informiran o znanstvenim dostignucima na polju duhovnosti. Lama je bio vrlo zadovoljan sa knjigom, te se slozio s mojim misljenjem.<br />Imam jos nekih ideja za taj sastanak, a o tome cu vam sve napisati sutra.zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-9180185015282510182008-08-06T07:04:00.000-07:002008-08-06T07:33:48.008-07:00Predavanja kod Dalaj lame<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEifQ11rjIUU3Q0deBdjq02X3rhldMALevJROx0RuIpykphOx-VsHHXRL0NC_GWsycsv41z0Eg9Bf6l2fdaisgd_yyYmOYywxXCWZVLKkkOmaTFfXD9YEQlLTFWDaj2Fz4SvcIOuA-bpFh8/s1600-h/Dalai+Lama.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEifQ11rjIUU3Q0deBdjq02X3rhldMALevJROx0RuIpykphOx-VsHHXRL0NC_GWsycsv41z0Eg9Bf6l2fdaisgd_yyYmOYywxXCWZVLKkkOmaTFfXD9YEQlLTFWDaj2Fz4SvcIOuA-bpFh8/s320/Dalai+Lama.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5231406229168164226" border="0" /></a>Bila sam te srece da je Dalaj lama stigao dan prije mene u Mcleod Ganj, iako to nije bilo predvidjeno godisnjim planom za ovaj mjesec. U mjestu je odmah nastala strka, a ulice su preplavili prosjaci i standovi s robom, nakitom, molitvenim krunicama, pa i pecenim kukuruzom - kojeg ovdje jedu namazanog sa solju i limunom.<br /> Predavanja su se odrzavala tijekom tri dana, ujutro od 9 do 11.30 i popodne od 13 do 15.30 sati. Nazalost, nije bilo dozvoljeno fotografiranje. Dalaj lama je predavanja odrzao uglavnom na tibetanskom, a stranci su trebali kupiti mali radio i slusalice, te je svaki mogao pratiti prijevod na svom jeziku na posebnoj radio stanici. To je zgodno, jer tako putem radija predavanja mogu slusati i ljudi na velikoj udaljenosti koji ne mogu osobno prisustvovati.<br />Za predavanja je potrebno izvaditi posebnu propusnicu za koju je potrebna putovnica i dvije fotografije. Isto tako dva dana ranije treba doci i postaviti jastuk ili karton s imenom na pod ispred predavaone i tako zauzeti najbolju poziciju. Iako, moram priznati to bas ne funkcionira u praksi. Oni koji dodju ranije, a to su obicno domaci Tibetanci, preko svega postave svoje prostirke. Moja prijateljica Annika iz Njemacke i ja smo se na kraju smjestile uz stepenice gdje Dalaj lama izlazi van tako da smo imale puno prilika da ga se nagledamo i primimo blagoslove.<br />Cijela ceremonija predavanja je zanimljiva i odise pravim tibetanskim duhom. Pri dolasku se na razglas cuje prekrasno mantranje s ritmickim bubnjanjem u pozadini. To lame mantraju barem sat vremena prije pocetka predavanja, i zaista vas bace u trans.<br />Pri pocetku se ljudi barem tri puta ritualno klanjaju, tj. vrse prostracije sa sklopljenim rukama i doticu pod celom. Mnogi placu kad vide Dalaj lamu, a njegova energija je zaista srcana i puna ljubavi za ljude (sto ne mogu reci za vecinu <a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh99F-LDwIO3yERJzXrRvkaNIBmWAuNDl-PlQS6P0726zNKNjB1lsrF1PRtwMaSn1yhFp79cD63LYmefTmTlu7oi45PGeDNOs7_iRkYQjrXRxOjZYk0oI3wkwsvqwwkPZOs1-Vm7EB3L_s/s1600-h/holly+m+022.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh99F-LDwIO3yERJzXrRvkaNIBmWAuNDl-PlQS6P0726zNKNjB1lsrF1PRtwMaSn1yhFp79cD63LYmefTmTlu7oi45PGeDNOs7_iRkYQjrXRxOjZYk0oI3wkwsvqwwkPZOs1-Vm7EB3L_s/s320/holly+m+022.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5231410946633264626" border="0" /></a>lama ovdje).<br /> U jutarnjoj fazi predavanja se posluzuje slani caj s mlijekom, a u popodnevnoj slatki caj s mlijekom. U pauzi se posluzuje riza s nekim mijesanim povrcem- sto jedu uglavnom domaci tibetanci, dok ostali odu van na rucak (monasi se uglavnom guraju oko standova s momosima - punjenom tjesteninom).<br /><br />Predavanja su bila pod nazivom "Lamp to the path of enlightenment" - ( Svjetiljka koja osvjetljava put do prosvjetljenja).<br />Osim osnovne budisticke filozofije dali smo tzv 'bodisatva zavjete" te smo primili Avalokiteshvara inicijaciju- (Buda suosjecanja).<br />Prisustvovati ovim ucenjima je zaista posebno iskustvo, pojacano energijom samog hrama, stotinama monaha i monahinja, lama, a tek u manjem broju stanaca.<br />Zaista sam uzivala!zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-17889793891738457352008-07-31T05:43:00.000-07:002008-08-03T08:22:45.489-07:00Zenski Tibetanski samostan Geden Choeling<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOdFAmIvb8h95KX7rOWT0qBanofIDk8GKJ87uphX-PQwyHpVgfqLWBBcyD5b5mtf9o0ccdy2v6ijVLnMrgAZ8r8wFqkJkQFDOjR_FmltMVkHEUtKGC7uqX_RU5jrWK3cu4CZlChQf-Hqs/s1600-h/holly+m+109.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOdFAmIvb8h95KX7rOWT0qBanofIDk8GKJ87uphX-PQwyHpVgfqLWBBcyD5b5mtf9o0ccdy2v6ijVLnMrgAZ8r8wFqkJkQFDOjR_FmltMVkHEUtKGC7uqX_RU5jrWK3cu4CZlChQf-Hqs/s320/holly+m+109.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230301479132773266" border="0" /></a>U susret mi je pritrcala stara monahinja, sa sirokim osmjehom i rasirenih ruku. Obucena je u tradicionalnu bordo odoru. Odvela me do ureda gdje sam dobila kljuc, a razgovorom s nekoliko njih sam shvatila da uopce ne govore Engleski. Tu i tamo neka rijec.<br />Sobica je, naravno, broj 7, te se sastoji od 2 kreveta s prilicno tvrdim madracem, i prozorom koji gleda na dvoriste i hram u kojem se mantra vec u 5 ujutro. Zvuci fenomenalno! Kako se pjeva, zvuk se odbija pa se jos dobiva efekt jeke, ma prekrasno. Naumila sam snimiti mali video sa zvukom na mom foticu, jer je pre dobro.<br />Vrijeme u Mcleodu je vrlo maglovito a kisa pada svaki dan. Sve je vlazno, ali nije hladno. Prva tri dana sam imala dojam da mi je vruce i hladno u isto vrijeme. Ulice su strme i mokre, uvijek trube neki automobili, rikse, motori, sve u masi ljudi, krava i pasa... Sa strane ulice koja je siroka oko 2 metra proda<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4zUp_Jwwpu6044ppigqqu4xsUFl07z2Ud9b4me3xYTYPQQiePQt2gxpwg_Bq3m3gB0N3OHiyIcWoUJjcFGVh5ScLJi5rfWbvszxqHvlTdrEF_Yk2WjnyRwDt0tG3_1B1uT6IFmOPhUeg/s1600-h/holly+m+090.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 286px; height: 214px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4zUp_Jwwpu6044ppigqqu4xsUFl07z2Ud9b4me3xYTYPQQiePQt2gxpwg_Bq3m3gB0N3OHiyIcWoUJjcFGVh5ScLJi5rfWbvszxqHvlTdrEF_Yk2WjnyRwDt0tG3_1B1uT6IFmOPhUeg/s320/holly+m+090.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230303388361667266" border="0" /></a>je se voce i povrce, te su jedan do drugog nacickani ducani s odjecom, nakitom, kristalima, knjigama... Ima brdo zanimljivih stvari. Restorana ima zaista svakakvih. Moj omiljeni je Carpe Diem u Joggibara ulici koji drze simpa mladi Tibetanci, a jela se sastoje od tibetanske, kineske, tajlandske i talijanske kuhinje. Tradicionalno jelo mommo, punjenu tjesteninu prodaju tibetanke pokraj ceste. 5 komada za 10 rupija (1 kn). Jako su simpa. Probala sam i thukpu, tibetansku juhu s rezancima u pravom tibetanskom restoranu. Dakle plakala sam od ljutine i plazila jezik. Skoro sam umrla koliko je to ljuto. Mislila sam hrabro pojesti, ali skoro samo odustala. Morala sam cekati da se skroz ohladi da bi ljutina donekle ishlapila. Dru<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVf_oB-eytDuvBx_H9npS29dcQrhyphenhyphen7atBjqL0UcuTyWugHWeKvb4bsPgBYbQj3wrAsS1nbYO1iHmJc9u4zrZe91c_5HsDsyLhzB6_n2tbFgtVzrGHbLZgpPQwEI00Kxjr6Fii8FL4C3cg/s1600-h/holly+m+100.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 297px; height: 222px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVf_oB-eytDuvBx_H9npS29dcQrhyphenhyphen7atBjqL0UcuTyWugHWeKvb4bsPgBYbQj3wrAsS1nbYO1iHmJc9u4zrZe91c_5HsDsyLhzB6_n2tbFgtVzrGHbLZgpPQwEI00Kxjr6Fii8FL4C3cg/s320/holly+m+100.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230302168983870226" border="0" /></a>stvo mi je pravila Leah iz Izraela, jako draga zena, oko 50tak godina, koja je ostavila troje odrasle djece doma i posla u duhovnu pustolovinu. Ovdje svaki dan upoznate nekoliko ljudi. Svi su vrlo komunikativni, ako dodjes sam pozovu te za tvoj stol, ili ti pozoves nekoga. U tri cetri dana se vec upozna gotovo cijelo mjesto. Sto ces, kada se Mcleod sastoji od prakticno dvije ulice.<br /> U mom samostanu sam se najvise sprijateljila s dvije mlade opatice, Kesun i Lobsang. Imaju 23 godine. Dosle su iz Tibeta prije tri godine, pjesaceci tjedan dana. Fale im roditelji, braca i sestre. Ipak, tehnologija im pomaze da se vide i cuju s njima preko Skypa. Svake veceri ih ucim engleski, za koju prigodu sam kupila udzbenik i tibetansko-engleski rijecnik. Prilicno sam ljuta na njihovu uciteljicu, zato sto u dvije godine ucenja Engleskog nisu ucile niti osnovna vremena. A da ne kazem da niti jedna nema rijecnik, a on ne postoji niti u skolskoj knjiz<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJYsY_fdV-ExopHhHl51BbgB_7HOlHN1Bh1un6okHByLsIOdIpwLIiVdkAY3U1Yu5fQWdsPyPI4gxCho_CpKp9-GJhFNpo6Qrshf2hJzJL0iaqAVsno8FRkbL-rVn2Nrobk_-_KrJuBjQ/s1600-h/holly+m+092.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 254px; height: 191px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJYsY_fdV-ExopHhHl51BbgB_7HOlHN1Bh1un6okHByLsIOdIpwLIiVdkAY3U1Yu5fQWdsPyPI4gxCho_CpKp9-GJhFNpo6Qrshf2hJzJL0iaqAVsno8FRkbL-rVn2Nrobk_-_KrJuBjQ/s320/holly+m+092.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230303846966764322" border="0" /></a>nici. Uopce mi nije jasno kako izgleda ta nastava.<br /> Monahinje su plahe i sramezljive, a kad se malo opuste, onda se cerekaju i zezaju cijelo vrijeme. Danas sam ih vodila van na rucak, i obje su izabrale jesti pizzu. Super smo se zabavljale. Inace njihov dnevni raspored traje od 5 ujutro do ponoci. Imaju nastavu, rucak, debatiranje, domacu zadacu a navecer setaju po dvoristu i svaka uci napamet budisticke tekstove, pjevajuci naglas.<br /> U duhovnom smislu rekla bih da cijeli Mcleod vise zeljom za dobrim biznisom nego duhovnom visinom. Zapadnjaci su puno cisceg srca i ozbiljnijeg shvacanja nego domaci ljudi. Sve vrvi od profesionalnih prosjaka koji inace imaju bogate kuce, pa se onda obuku u krpe, posude neko dijete iz sela za 10 rupija,<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiX266v4s1TIdns1VKGavFo8hVFOW8PX8YjTypxXKf9-IWeJqh_oRn6QX1Efh6AgG5JrRmW318JASoS3fwtgutarwkgIiak1zZCw22IUoiHEJiaS0jLk8ltsT5nsimleUgScTkt1mcboQQ/s1600-h/holly+m+104.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiX266v4s1TIdns1VKGavFo8hVFOW8PX8YjTypxXKf9-IWeJqh_oRn6QX1Efh6AgG5JrRmW318JASoS3fwtgutarwkgIiak1zZCw22IUoiHEJiaS0jLk8ltsT5nsimleUgScTkt1mcboQQ/s320/holly+m+104.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230302776997595906" border="0" /></a> pa onda krenu na posao... Monasi ceznu za vizom u evropske zemlje ili ameriku, pa me je jedan Lama cak pitao da li bi se udala za njega da dobije papire. Pricao mi je kako je tako njegov prijatelj otisao u ameriku, i sad tamo pere sudje u restoranu i vise ne zeli biti monah. Kaze da vecina njih ako odu u roku od par godina odustanu od monaskog zivota i prionu onom zapadnjackom... Meni je to pre tuzno... A eto... i to je zivot.<br /> Naravno da svatko ovdje prozivljava i svoje unutarnje duhovno iskustvo, ali o tome ne mogu pisati ovdje... Pricat cu kad se vidimo ;-)zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-13917661044075781032008-07-31T05:16:00.000-07:002008-08-03T07:30:39.917-07:00Dolazak u Mcleod Ganj - dom Dalaj Lame<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj3WJPVSl7G5QI5unO8oaKH9kP0obsMWuZ5xU_9JQ6DwV4ZzsYI3XKqkv-Z411lvTArrDwwzCfPb3XV_qhw7q9MV7KuQkj9sXp7S-UcN2ZtJcWEAWGYdPfxBBhSIB66xre8ZpwGV8dd2_k/s1600-h/holly+m+066.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj3WJPVSl7G5QI5unO8oaKH9kP0obsMWuZ5xU_9JQ6DwV4ZzsYI3XKqkv-Z411lvTArrDwwzCfPb3XV_qhw7q9MV7KuQkj9sXp7S-UcN2ZtJcWEAWGYdPfxBBhSIB66xre8ZpwGV8dd2_k/s320/holly+m+066.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230296317349532658" border="0" /></a>Put autom do Mcleod Ganja traje oko 4 sata. Ulice Pathankota su prasnjave i prepune ljudi, bicikla, motorica, autica, svi jure i zure po nevjerojatnoj vrucini i prasini. Zakljucila sam kako su Indijci nevjerojatno radisni. Svi nesto rade kao da ti vremenski uvjeti ne postoje. Mi se vozimo sa 2 otvorena prozora kao i svi dok nam prasina ide u lice, a moj vozac odlicno vijuga u nemogucem prometu. Poceli smo se penjati u brda, pa se vrucina nesto smanjila, ali je vlaga narasla. Bila sam mokra kao mis. Dobro sam se obukla, jer sam imala potkosulju i tanku tuniku, tako da me nije uhvatio propuh.<br />Na vecim visinama se pruza krasan pogled na zelene visoravni i okolna brda. Vozac mi kaze da je u Mcleod Ganju puno ugodnije nego ovdje. U daljini se crnilo nebo, tako da sam znala da monsunske kise padaju na mom odredistu, sto mi je vozac i potvrdio.<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFQ3UGUEBfnNHvsKANLou_EAs1zkZyspGqrEIzwYtCRgiW6e_rIf1_5btHS2Jx7sYD9pS8r5U6UlDlJ9SrWIR8KI72YD1DZLryf0bMuqEKpaYDwOJ5amQkYYP5ZS0Mfqz0tYe32cbVus0/s1600-h/holly+m+065.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFQ3UGUEBfnNHvsKANLou_EAs1zkZyspGqrEIzwYtCRgiW6e_rIf1_5btHS2Jx7sYD9pS8r5U6UlDlJ9SrWIR8KI72YD1DZLryf0bMuqEKpaYDwOJ5amQkYYP5ZS0Mfqz0tYe32cbVus0/s320/holly+m+065.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230296827645537538" border="0" /></a><br />E da vidite za kakvu cestu - koja se zove autoput - indijci placaju cestarinu. Spaga razapeta preko ceste koja se spusta dolje kad platite. A cesta puna ogromnih rupa od odrona zemlje i velikih kolicina vode. Naravno nitko ne radi drenazu, ni oko ceste ni oko kuca. Rijetko koja kuca uopce ima krov, pa je sve puno pljesni i vlage.<br /><br />Na pola puta smo morali skrenuti na sporednu cesticu, jer je veliki odron zemlje zatvorio glavnu prometnicu. Stijene su crvenkaste i stare, poput onih u Crnoj Gori, pa su vrlo lomljive. Monsunske kise padaju uporno svaki dan 3 mjeseca. Rominjaju kao u jesen kod nas, samo sto je vani toplije. To mi je dalo poseban osjecaj kao da mi je vruce i hladno u isto vrijeme. Trebalo mi je par dana da se naviknem. Promatrala sam ogromne borove koji izgledaju gotovo nestvarno. Izgledaju kao pinije na moru, sa velikim busenastim iglicama koje su bar 3 puta duze nego one nase, a vrhovi su im svijetlo zeleni jer sad rastu.<br />Odjednom me zapuhnuo miris sandalovine, pa sam pokusala uociti koje je to drvo. Vozac mi je objasnio da to mirisi grmasto narancasto cvijece, koje je inace otrovno. Kaze da se zivotinje toga znaju najesti pa im onda naraste veliki trbuh koji ponekad eksplodira.<br />Mucili smo se penjajuci se po blatnoj cestici sirokoj metar i pol, cekajuci da propustimo promet iz suprotnog smjera. Indijci su super vozaci. Nisam mogla vjerovati kako se mogu autobusi i kamioni obici na tako malo mjesta. Svi izadju van i navigiraju promet. Smiju se, kazu nema se svrhe ljutiti. Komentirala sam kako bi se Hrvati vec pobili da je takva situacija, pa smo se svi zajedno nasmijali.<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjxnILcO_u8_SjKzlCYFDaSt60auPkoSWMPPIE-5gJuXBJ8beEByjHuSrAlRJvwVeJ_pCnRCtc1cYsCidgqfXwbfof21xz_-0O_d4I8fQN9d2KXCMw9H3D9mM96ipfJznYx8Y2vtQVcCmA/s1600-h/holly+m+115.jpg"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 372px; height: 277px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjxnILcO_u8_SjKzlCYFDaSt60auPkoSWMPPIE-5gJuXBJ8beEByjHuSrAlRJvwVeJ_pCnRCtc1cYsCidgqfXwbfof21xz_-0O_d4I8fQN9d2KXCMw9H3D9mM96ipfJznYx8Y2vtQVcCmA/s320/holly+m+115.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230297663198103346" border="0" /></a><br />Na jednom takvom propustanju prometa smo susreli taksi vozaca iz suprotnog smjera koji je prijatelj ovog mog. Pitali su me da li bi mogli zamijeniti putnike, jer si tako skracuju put. Zamijenili smo se i ja sjedoh u taksi veselog Hindusa po imenu Ashok.<br />Taj je tek vozio kao na reliju Pariz-Dakar, uz put se krizajuci kod svake Hindu kapelice, koja se nalazi na svakom drugom zavoju. Uz put je nazvao da provjeri moju adresu, a kasnije mi je bilo jasno zasto, jer na ulazu u samostan pise naziv samo na Tibetanskom.<br />Nakon sat vremena mi je pokazao kuce na vrhu strmih stijena u maglicastom sivom oblaku i rekao: Mcleod Ganj.<br />Brzo smo stigli, iako su ceste jako mokre i skliske, te me iskrcao na pocetku glavne ulice Jogibara road ispred zelene metalne ograde na kojoj se nalazi simbol kotaca Dharme.<br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi23bzBXRwqPFVANQ6Vrk7k-69dATF3K5wNFqdtHI6v84vJDdYlH7Qzf1uum5b2cvap0Rga4LRVBgMnXTOp0F7uoiz4i7nni0pMc0sV-18g1k4MEkjRiDHZbS2wRSCjTJMJruJnuAwXpTQ/s1600-h/holly+m+071.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi23bzBXRwqPFVANQ6Vrk7k-69dATF3K5wNFqdtHI6v84vJDdYlH7Qzf1uum5b2cvap0Rga4LRVBgMnXTOp0F7uoiz4i7nni0pMc0sV-18g1k4MEkjRiDHZbS2wRSCjTJMJruJnuAwXpTQ/s320/holly+m+071.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230298565018439362" border="0" /></a><br />Prepoznala sam gradjevine prema slikama na netu. To je to: Geden Choeling Nunnery.zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-74096748407095771612008-07-31T03:53:00.000-07:002008-07-31T05:15:45.368-07:00New Delhi i otimaci izgubljene HrvaticeLet do Delhija je bio prilicno ugodan uz uobicajeno dobru tursku papicu. Spremila sam u torbu sendvic, krekere, putar i vodu s obzirom da moram odmah trcati na vlak cim sletim. Nisam znala sto me ocekuje u vlaku, kojim se moram voziti 8 sati, pa da bar imam nesto sa sobom.<br />Popodnevno istanbulsko sunce se brzo pretvorilo u noc, s obzirom da je vremenska zona u Delhiju 3 i pol sata naprijed.<br />Kad smo poceli slijetati, mora da je pilot jako brzo smanjivao visinu, jer me je desno uho pocelo tako jako boljeti, za poludit. Pritisak u usima je bio nevjerojatan. Pomislila sam da li sve stima u regulaciji kabinskog pritiska u tim starim turskim airbusevima.<br />S obzirom da sam sjedila kraj prozora promatrala sam Delhi iz zraka. U 3 sata ujutro izgledalo je da ima jako malo svjetla. Ta njihova struja je jako slaba, osvjetljenje na ulicama nije bitno, a i smog je velik.<br />Na izlasku iz aviona nas je docekala paklena vrucina i sparina. Usred noci. Srecom klima na aerodromu je spas. Koferi su brzo izasli, prosla sam brzo pasosku kontrolu, promijenila 100 eura i kupila kartu za "pre paid taxi" koji vodi delhijska policija. Na netu su to svi naveli kao najsigurniju varijantu.<br />Bila sam sretna sto sam uspjela izaci s aerodroma tako brzo. Usla sam u taj taxi - auto rikshu, koji izgleda kao dva stara bicikla spojena zajedno, zatvoreno u limenu kutiju. Pomislila sam kako trokolica Trotterovih izgleda kao mercedes u usporedbi s ovim. <br />Zacudila sam se kojom brzinom to cudo moze ici.<br />Ulice Delhija su mracne, ipak prometa ima dosta. Posvuda uz cestu, cak i izmedju dviju traka spavaju ljudi, zene djeca, psi i krave. Mnogo ih hoda uokolo, kao da su necime zaposleni.<br />Promatrala sam okolinu, kad je odjednom na prastaroj upravljackoj ploci zasvjetilila crvena lampica.... i nasa riksha je stala usred mraka u nekoj ulici... bogu iza nogu...<br />I moj vozac slegne ramenima, pokusa upaliti vozilo nekoliko puta...i zakljuci da nema benzina.<br />U glavi mi je odmah pocela ici muzika iz twilight zonea...glupa turistica u jos jednoj zamci indijskih mahera...vec znam sto slijedi...<br />Dakle. Tip me ostavio samu usred mraka, u toj kutijici koja nema ni prozore.<br /> Vidjela sam ga u daljini kako prica s nekim sumnjivim likovima (tu su svi crni, musavi i sumnjivi), te je nakon pola sata dosao s ekipom koja je sa svojom rikshom ispred nas gurala nasu. Rekao je kako nema benzinske pumpe slijedecih 20 kilometara, te da ce me to dodatno kostati 200 rupija. (put sam vec platila 350 rupija). Na to sam ga bijesno pogledala i rekla da nisam sretna i da cu pozvati policiju. On me razgolaceno pogledao, mahnuo rukom kroz prozor kao znak deckima iza nas i istog trena skrenuo u sporednu ulicu.<br />E tu sam pomislila da sam gotova. Sad se previse uplasio policije, sad ce me opljackati i izbaciti negdje u grm.<br />Pogledala sam ga i rekla: "OK, 100 rupija" - kao fol, ja se ne bojim, nego se jos cjenjkam- nesmijem zakasniti na vlak - pojasnila sam.<br />Na to je lik opet mahnuo kroz prozor i krenuli smo dalje. I gle, iza coska radi benzinska!<br />Nakrcali smo benzin (koji je ovdje oko 5 kn litra), a zatim je moj vozac ubacio u petu brzinu i mi smo jurili na rubu zivota i smrti u toj maloj kutijici kao da snimamo novog Jamesa Bonda.<br />Kad smo stigli na kolodvor, dala sam mu ljutito o100 Rupija (iako je on i dalje zahtijevao 200) te mu odrzala govor o losoj karmi za njega i kako je sretan da ga nisam prijavila policiji.<br /> Cim smo stigli nasem vozilu je prisao covjek obucen u pohabanu nekad crvenu kosulju, te je pokazao znacku koja kao dokazuje da je on nosac i da radi za zeljeznicu. Nisam mu vjerovala, jer su svi postovi na netu govorili da cim ti netko pridje to je prevara. Dok sam sama vukla kofer, vidjela sam da tako izgledaju i drugi nosaci. Tesko ih je raspoznati u masi ljudi jer izgledaju jako pohabano i nemaju crvene trake oko glave kao sto pise na netu.<br />E kad sam vidjela da treba tegliti po stepenicama koje u obliku nadvoznjaka spajaju perone, mislila sam si kako sam bedasta sto nisam dala covjeku da nosi za 10-20 rupija. Sad vise nije bilo ni jednog nosaca na vidiku.<br />Sisla sam na peron na cijem je ekranu pisalo "Malwa express". Srecom da vlakovi u Indiji kasne. Bilo je 5.20. Na internetu razlicito pise polazak - 4.38 i 5.20. Uglavnom, vlaka jos nije bilo. Vrucina je nezamisliva, kao i smrad, iako dok svice zora pocinje neki mali povjetarac, koji donekle olaksava situaciju.<br />Kolodvor je prizor iz filmova o Indiani Jonesu. More prosjaka, pasa, smeca i ljudi koji cekaju vlak.<br />Indijke me radoznalo gledaju, znam da se dive kako sam bijela. Jedina sam bjelkinja na cijelom kolodvoru. Prava atrakcija. Jos sam i pola metra vislja od njih. Nasmijesim im se, pa mi one uzvracaju osmjeh. Svi uglavnom cuce na podu dok cekaju vlak u malim obiteljskim grupicama.<br />Dok se borim s muhama (komaraca uopce nema), mazem se autanom po gleznjevima i rukama u nadi da djeluje i na muhe. Preko puta mene na uzvisini iznad tracnica budi se ekipa starih beskucnika dugih bijelih kosa i brada. I tako si oni lijepo skinu robicu i samo zamotanom krpicom medju nogama sidju do tracnica do nekog slaufa iz kojeg ide voda. I lijepo se oni cijeli operu, kosu i bradu, operu krpe kojima su omotani, te ih objese na obliznje drvo. Prizor me tako iznenadio da ih nisam stigla slikati. Ipak, dok su se tako umivali zracili su nekim mirom i ljudskim ponosom. Kao da su zadovoljni sto novi dan pocinje i sto ima vode...Bog je milostiv...<br /> Ako nisam 20 ljudi pitala gdje stoji Malwa vlak. Na peronu na kojem je bio natpis pristala su vec tri vlaka... ali ni jedan taj. Nigdje nema sluzbenih osoba koje mozes pitati...prometnika, konduktera... Konacno ugledam jednog u vlaku (koji je obucen kao i svaki drugi covjek) i on mi kaze, ono je Malwa - iza mojih ledja na susjednom peronu. Taj vlak je stajao tu neko vrijeme. Potrcah od vagona do vagona da pitam jos nekog. Nadjoh konduktera koji mi potvrdi i kaze da je moj vagon nize deset vagona. Na vlaku pise jedva vidljivim slovima pocetna i krajnja stanica. Nigdje ne pise naziv vlaka, iako ga oni svi tako zovu. Jurila sam uz vagone trece klase, gdje su iza resetkastih prozora bez stakala bili natiskani siromasni Indijci. Vlak je glavno prijevozno sredstvo u Inidiji, posebno za siromasne. Slijedila je druga klasa, sa lezecim klupama od drvenih letvica. Mislila sam, samo ne tu, s obzirom da moram dugo putovati i to po najvecoj podnevnoj vrucini. Napokon sam nasla vagon na kojem je pisalo 1A, iako na mojoj karti pise 2A, mada znam da sam na internetu ispunila kartu s oznakom najvise klase sa lezecim mjestom. Boli me briga, ako moram platit jos, platit cu unutra. Ni taj vagon ne izgleda bajno, ali najbolje je sto ima.<br />Udjoh unutra, a u mracnim odjeljcima ugledah odjeljke koji se sastoje od 4 koznate klupe, uz pripadajuce bijele plahte i jastucice. Klima je unutra bila odlicna pa sam malo dosla k sebi. Sjedila sam dok nije dosao kondukter(prvi u sluzbenom plavom odijelu kojeg sam vidjela) i koji je potvrdio ispravnost moje karte. Bilo je malo smijeha kad me pitao za "berth" to jest koju klupu hocu gornju ili donju, a ja sam ga razumjela da je rekao "birth" to jest kada sam rodjena. To uglavnom zvuci jednako.<br />Smjestio me u odjeljak kod ugodnog postarijeg bracnog para Sikha. Sikhi su muslimani, imaju turbane oko glave, uglavnom svijetlo plave ili svijetlo zelene boje, dugu bijelu tuniku, a zene nose pandzabi - sarene cvjetne tunike, dimijaste hlace i pripadajucu dugu maramu oko ramena od istog prozracnog materijala sa cvjetnim detaljima. Primijetila su da su Sikkhi puno cistiji i uredniji, pa i ljubazniji od prosjecnih Indijaca.<br />Rekla sam kako idem do stanice Chakki bank, pa ih pitam koliko ima do tamo. Covjek mi ljubazno objasnio da je Chakki ime rijeke, pa tako Chakki bank znaci "obala rijeke Chakki".<br />Ispricala sam se i rekla kako sam umorna. Navila sam mobitel za budjenje, za svaki slucaj, popila aspirin, jer me od umora pocela boljeti glava i misici, te se sretno ispruzila na gornjoj klupi. Ledja su me ubijala od aviona i one taksi voznje.<br />Mislim da sam malo odspavala, cak se i naviknula na prolazenje raznih prodavaca kroz hodnik. Najsmjesniji su mi bili kad idu i pjevuse : Chai, chai...chai, chai... To prodaju caj, a nazivaju ga onako kako ga zovu kinezi. Nakon sto sam pojela gablec iz aviona narucila sam jedan, te mi ga je mrsavi musavi lik natocio iz nekog prastarog srebrnastog cajnika u malu casicu. Kostao je 5 rupija (50 lipa). Vec je smjesan s mlijekom i prilicno sladak. Pre fino! Zakljucila sam da mi pojma nemamo kako se taj caj radi. Ovo je nekog super, cak malo ljutkastog okusa i nekako me osvjezio.<br />Vlak je umjesto u 5 i 20 krenuo u 7. <br />Tako smo krenuli, a ja sam kroz san slusala klackanje tracnica i Indijce u vagonu koji kaslju i prduckaju.<br />Pogled kroz prozor nije govorio puno. Delhi se nalazi u velikoj ravnici u kojoj se zadrzava najveca vrucina. Sve je puno polja, te se vidi da svatko sadi tri stvari: vece polje rize, a na dva manja psenica i kukuruz. Sad je vrijeme sadnje rize, pa je sve zeleno. Izmedju polja raste visoko drvece koje ima koru kao platane, ali listovi su siljasti kao od breskve. Zanimljivo je kako polje rize ima malo povisene rubove i unutra je voda, dok su polja odmah do njega potpuno suha. Tlo je ocito puno gline, jer se svako toliko uzvisuje mala ciglana. Ona se sastoji od visokog crvenog dimnjaka, a oko njega hrpe naslagane cigle. Kuce nemaju krovove i sve izgleda kao da se raspada. Tu i tamo se uzdize neka palaca ogradjena visokim zidom. Kako smo se priblizavali Chakki banku, polja su sve veca, kuca je sve manje, a u prilicnoj udaljenosti su se pocele nazirati planine. Ipak, vruce je i ne vidi se daleko, a i prozori vlaka su jako slabo providni.<br />Jedna dobrostojeca Indijska obitelj sa preslatkom djecicom koju sam pocastila bombonima mi je rekla kako i oni idu dolje na toj stanici, pa su me upozorili kada je doslo vrijeme.<br />Vani me zapuhnula vrucina jos gora nego u Delhiju, a bilo je popodne oko pola 4. Prisao mi je vremesni nosac i rekao da ce mi za 10 rupija nositi kofer do taksi kucice preko puta. Radosno sam pristala, sjecajuci se kako sam vukla kofer u Delhiju. Taksi sluzba je dobro organizirana sa solidnim autima i dzipovima. Put do Mcleod Ganja kosta 1350 rupija po njihovoj sluzbenoj tablici. Razveselila sam se kad sam vidjela da ce me voziti opet jedan Sikh koji ima jako blagi izraz lica i zove se nekako kao Nimrhd.<br />Nova faza avanture je pocela.zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-59981095876105246902008-07-30T03:38:00.000-07:002008-08-03T07:15:31.526-07:00Aja Sofija i razgovor s Muhamedom<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjo60x8UZk_f4vMXjUpZCUKOaOba0bOZGnXjGVcwPRQlI-Z3a6Wk17OpQYjDzSZzrr20KSoOhCiKihK4xTFy7OA44lTqfKuAzhRQ31Eia7Hah6cFsuCr9J9bSL_mSSQVZDWlSgA_P50em8/s1600-h/holly+m+058.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjo60x8UZk_f4vMXjUpZCUKOaOba0bOZGnXjGVcwPRQlI-Z3a6Wk17OpQYjDzSZzrr20KSoOhCiKihK4xTFy7OA44lTqfKuAzhRQ31Eia7Hah6cFsuCr9J9bSL_mSSQVZDWlSgA_P50em8/s320/holly+m+058.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230293072479511442" border="0" /></a><br /><span style="font-size:100%;"><span style="font-family:arial;">Probudila sam se od buke i vrucine, s dodatnom tezinom zenskih tehnickih problema. Razmisljala sam o tome da li da odustanem od izleta danas, kad ionako nisam dobila nikakav odgovor od organizatora o vremenu i mjestu polaska na izlet, Svi se prave ludi...<br />No, razveselio me dorucak koji je zaista nudio svasta - nekoliko vrsta sireva, maslina, cak i moje</span></span><span style="font-size:100%;"><span style="font-family:arial;"> omiljene pecene masline (mljac!), obilje povrca, marmelada i slasni komadi lubenice koji posebno prijaju s obzirom na vrucinu i odurnu tursku vodu iz bocice.</span></span><br /><span style="font-size:100%;"><span style="font-family:arial;">Tako okrijepljena sam odmah dobila volju za avanturom, pa je odmah stigla ideja o novoj taktici...<br />Jucer mi je recepcioner u hotelu rekao da obilazak grada kosta 30 Eura. Medjutim, tada sam bila musava od puta sa skopcanom kosom. Sad sam pustila kosu, pa da vidimo kako se Turci ponasaju prema plavusama!<br />Ha! Odmah uspjeh! Kuca najednom casti sa cajem, besplatna bocica vode, karta Istanbula na posudbu. I kaze moj recepcionar Ibrahim - tramvajem 7 stanica i dolzim do Aje Sofije i plave dzamije - cijelog kompleksa zvanog Sultanahmet.<br />Krenem ja, a vec na izlazu me doceka mali Turcin, sav nasmijan, koji inzistira da me odvede do tramvajske stanice. Htio je da ga slikam s prijateljem (Turci vole da ih slikate) pa smo onda krenuli uz uobicajenu pricu, tko si...od kuda...</span></span><br /><span style="font-size:100%;"><span style="font-family:arial;">- You are so beautiful! I want to kiss you! Vice mali Turcin, bar za glavu nizi od mene, gorljivo me gledajuci. Smije se i objasnjava da su to prve rijeci na Engleskom koje Turci uce.<br />Komentiramo i utakmicu Hrvatska- Turska, a ja kazem kako su imali srece, a ne da su bili bolji.. Pridruzilo nam se nekoliko susjeda cuvsi tu diskusiju, i bome su se svi slozili s mojim misljenjem!<br /> Dosli smo do stanice gdje sam kupila dva zetona za tramvaj - za tamo i natrag. Cim sam pitala na stanici gdje moram izaci, iza mene je progovorio muski glas: - I ja idem tamo!<br /> S obzirom da nikada ne ignoriram slucajnosti i sinkronicitete, osmotrim tipa.<br />Bio je to Muhamed.<br /></span></span><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGN15uUKauFFEnwrRUSMQ5SQBieQYd7subOsOvgAleFtSR8Aho-VeTWqOs2f5ox0W0xuLsFPFzDTIRnN8jSCMpCGMVq881Yw_y7ZjbnfIjoSpYhLuP2m9V_wzsbSNAPHshXggCuXWyBDQ/s1600-h/holly+m+057.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGN15uUKauFFEnwrRUSMQ5SQBieQYd7subOsOvgAleFtSR8Aho-VeTWqOs2f5ox0W0xuLsFPFzDTIRnN8jSCMpCGMVq881Yw_y7ZjbnfIjoSpYhLuP2m9V_wzsbSNAPHshXggCuXWyBDQ/s320/holly+m+057.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230293584685111970" border="0" /></a><br /><span style="font-size:100%;"><span style="font-family:arial;">Vrlo simpatican, miran i nenametljiv, gotovo pitom, sa iskrenom prijateljskom vibrom.<br />Tako ostavih jednog vodica a dobih drugog.<br /> Turski tramvaj je vrlo moderan i prostran na sirokim tracnicama. Bio bi za pozeljeti u Zagrebu za vrijeme guzve. Promatram zene na ulici, brojeci koliko ih nosi marame, a koliko ne. Rekla bih da ih nosi oko</span></span><span style="font-size:100%;"><span style="font-family:arial;"> 20%. Tu i tamo je poneka potpuno zamotana u burki. Postoje dijelovi grad gdje je vise "gradjanski djir" i zene ne nose marame.<br />-Znas da zene ne smiju nositi marame na Istanbulskom sveucilistu? - prekinuo me Muhamed kao da mi cita misli. Iz nacina na koji je to rekao shvatila sam da se ne slaze s tom politikom.<br />-Satko bi trebao nositi sto zeli - pojasnio je, ostavsi pritom nekako samozatajan.<br />Vozili smo se, radoznalo promatrajuci okolinu, uz opori miris znoja prepunog tramvaja, sto je donekle ublazvala solidna klimatizcija.<br />Aja Sofija i prekrasan kompleks Sultanahmet, parkovi dzamije, sve u obilju cvijeca, njegovanih travnjaka i raskosnog drveca... Kao iz 1001 noci...<br />-Ah- rekla sam- mogla bih zivjeti ovdje!- sto je slatko nasmijalo mog suputnika.<br />Dakle, Muhamed je iz Jordana, a zivi u Belfastu u Irskoj. Radi za drzvnu humanitarnu agenciju koja se bavi edukacijom Islama u cijelom svijetu.</span></span><br /><span style="font-size:100%;"><span style="font-family:arial;"> Zapodjenuo se tako zanimljiv razgovor izmedju jedne Budistice i jednog Islamista u prekrasnim vrtoima, na svetom mjestu, na obali Bospora....<br /> Muhamed je vrlo miran, strpljiv, kulturan, nenametljiv - vidi se da je vec dugo u Evropi. Kaze da kroz svoj rad nema namjeru propovijedati, niti nekome nametati svoje misljenje. Veli da mnogi ljudi u cijelom svijetu nose Islamsko ime, ali ne znaju nista o samoj vjeri, pa cak ni kako se ispravno moliti.<br />- Mislim da je tvoj rad jako potreban svijetu - rekoh razmisljajuci o tome.<br />Muhamed klimne glavom, uozbiljivsi se - Puno ljudi izvuce par recenica iz Kurana a onda to govori nepismenim ljudima koji Kuran nikada nisu citali. Tuzno je to...<br />- P da, a svaki stih pocinje s recenicom " U ime Alaha, milosrdnog i suosjecajnog" - dodala sam.<br />Bio je zadovoljan s cinjenicom da sam procitala Kuran, te sam mu objasnila da sam ljubiteljica religijske literature.</span></span><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgyKKLgdJiomJlSHyzPMYYdc8tdGb3vGAvvE9xkBCrjWdja9ffFy9x8YV0pHkgN2MopfupiBf6SfTH9LuRFKV7irO8brvPz6dsK8cvnSEVOK13co73TsDaUa7JKDbN2-mRyvfsna8pGEs/s1600-h/holly+m+049.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgyKKLgdJiomJlSHyzPMYYdc8tdGb3vGAvvE9xkBCrjWdja9ffFy9x8YV0pHkgN2MopfupiBf6SfTH9LuRFKV7irO8brvPz6dsK8cvnSEVOK13co73TsDaUa7JKDbN2-mRyvfsna8pGEs/s320/holly+m+049.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230294626509222850" border="0" /></a><br /><span style="font-size:100%;"><span style="font-family:arial;"> Iza Aje Sofije nalazi se prekrasna mala ulica sa lijepim drvenim kucama i drvoredom. Uz jednu malu kucicu na podu sjedi covjek i popravlja stari molitveni tepih koji je stigao cak iz Austrije. Oko njega se smjestilo dvadesetak macaka (koje sam gotovo sve pomazila). To je radionica tepiha stara nekoliko stotina godina. Vlasnikov sin am opisuje znacenje svake pojedine sare. Vijuge na van oznacavaju zensku moc - zenske ruke na bokovima. Vijuge na gore opisuju musku moc - muske misice na rukama. Oni se nalaze u sredini karo oblika - znaci da zenska moc vlada kucom. Oblik nalik slovu S, znaci neka zlo zaobidje tu kucu... Ma ama bas i svaka sitnica ima svoje znacenje!<br />Muhamed se nasmijao na moj komentar i prisjetio se: - znas da su ljudi prije na istoku kupovali tkanine pa su poslije njima ogrtali kipove Djevice Marije u Evropi. Nisu znali da na svakoj pise "Alah je jedini Bog, a Muhamed je njegov prorok". Do prije 100 godina, toga je bilo u cijeloj Evropi...<br />Gledajuci covjeka koji je s velikom paznjom popravljao tepih bilo mi je drago da jos uvijek netko zna skrivena znacenja simbola na molitvenom tepihu. Bila bi takva steta da se to izgubi...<br />Isavsi dalje povremeno smo zastajkivali ispred arapskih kicenih zlatnih natpisa, koji se nalaze iznad mnogobrojnih prolaza. Muhamed bi se kod svakog odusevljeno uhvatio, a onda bi kratko zastao dok procita, te bi sa sjajnim pogledom u ocima poceo govoriti: - Neka Alah bude milostiv, a njegovo ime stovano ujutro i navecer, neka njegova prisutnost sja poput svijece u kuci, poput zvijezda u noci...- opisuje mi kako su se pisci trudili pismo uciniti sto vijugavijim iz ljubavi prema umjetnosti, kako bi istaknuli ljepotu pisma i svetost poruke...<br /> A nas se duhovna diskusija nastavila...<br /><br />Upitao me: - ima li Budizam raj i pakao?<br />-Postoji, ali to je zapravo stanje duse. Osoba koja razislja negativno, osjeca negativne emocije kao sto su ljutnja, ljubomora, strah, zapravo zivi u paklu. Pakao je stanje uma koji privlaci upravo takvu vrstu negativnih okolnosti, dogadjaja i osoba o kakvima osoba razmislja. Isto tako ako netko osjeca i razmislja pozitivno, desavaju mu se dobre stvari.<br />- Hmmm... Znaci potrebno je ciniti dobro. - zamisljeno je zakljucio Muhamed.<br />U pogledu sam vidjela da je nasao poveznicu s Islamom.<br />- Da, naravno. Budisti su zato miroljubivi, znaju da ce negativna djela dovesti do losih posljedica kad - tad. U ovom zivotu ili u slijedecem.<br />- A Dalaj Lama, kako ce to biti kad on umre. Da li ce to zaista biti on ili netko drugi?<br />- Biti ce on, - kazem.<br />- Ali, kako se to zna? - odmahivao je glavom kao da mu nije jasno.<br />- Pa takva intuitivnost se razvija putem meditacije. Sto vise meditiras osjetljiviji si za takvu vrstu informacija. Znas, zamisli kako su duge zime na Tibetu... Pa ti jgiji meditiraju 50, 60 godina u spiljama. Sigurno su pritom dosli do zanimljivih iskustava. -<br />Opisujem mu uz put neka svoja intuitivna iskustva i predvidjanja koja su se obistinila, a Muhamed sa zanimanjem klima glavom.<br />- Da - dosjetio se - u Islamu postoje Sufiji. Oni se bave misticnim oblikom Islama. Imaju posebne molitve u kojima se samo izgovara ime Bozje. Onda ih kasnije ljudi mogu probosti macem a da im nista nije.<br />- To se u Budizmu i Hinduizmu zovu Siddhi moci - misticne moci, za koje se kaze da ih svatko moze postici ako uporno i ispravno meditira. U katolicanstvu se to zove dar Duha svetoga, kada osoba progovara stranim jezicima, a moguca su i cudesna iscjeljenja. - dodala sam - Svidjaju mi se ti Sufiji!<br />Nasmijala sam se a Muhamed mi se pridruzio. Bili smo sve zadovoljniji poveznicama izmedju razlicitih religija.<br /> Dosli smo do obale Bospora, gdje se moglo vidjeti koliko je Istanbul zapravo velik. Na stotine usidrenih tankera, zgrade do kuda ti pogled seze.<br />- Prekrasno - bio je odusevljen Muhamed, a ja sam pomislila sto je to prema nasem moru...<br />Za uspomenu smo se slikali, prvo ja pod zlatnom sjenicom, a zatim zajedno s morem u pozadini.<br />- Pricaj mi o regresiji. Kako to da ljudi mogu vidjeti tko su bili u proslom zivotu?<br />- Pa zapravo ne moras vjerovati u reinkarnaciju da bi vidio nesto u regresiji. Ja sam regresirala katolicke svecenike, psihijatre, znanstvenike ateiste. I svi su nesto vidjeli. U regresiji ljudi govore imena, prezimena, cak i adrese ljudi koji su nekad bili - a tocnost tih podataka se moze provjeriti, mnogi su se pronasli...<br />-Stvarno!? - vidjelo se da ga ta informacija malo muci.<br />Ipak na kraju smo zakljucili da je interesantno razmjenjivati razlicita iskustva i tocke gledista. To obogacuje dusu.<br />I tako... Mogla bih knjigu napisati samo o Istanbulu... Kilometri cvjetnih aleja uz obalu mora, fitnes sprave u parku na kojima vjezbaju penzici, hrpe voca i povrca, bogatasi i siromasi, ali svi veseli bez nervoze...<br />Pozdravih se, eto, s Muhamedom, mojim vodicem kroz Islam, oboje istih zelja za svjetskim mirom i razumijevanjem, samo pod drukcijim imenom...<br />Salam Aleikum!<br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /></span></span>zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1704402778002182416.post-11345159958440120352008-07-27T11:00:00.000-07:002008-08-03T07:35:22.722-07:00Istanbul<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibNJA5a4ifQHof7fLaUVbG25cnaCOW1RgSzkCd9-wZpv7DhdpcRjN7TavM6i095-inyz5UX3V8tyoyamvhxuU3E4qvcDVCxaeM2XDYW6flV-1B9rwyPP_YRrzmvIiB3cr4x1UHvrVuDsA/s1600-h/holly+m+061.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibNJA5a4ifQHof7fLaUVbG25cnaCOW1RgSzkCd9-wZpv7DhdpcRjN7TavM6i095-inyz5UX3V8tyoyamvhxuU3E4qvcDVCxaeM2XDYW6flV-1B9rwyPP_YRrzmvIiB3cr4x1UHvrVuDsA/s320/holly+m+061.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5230299889258126850" border="0" /></a><span style="font-family:arial;">Cudno je to, kad se jednom krene na put, kao da se otvara jedna nova dimenzıja, pradavna energija koja nas izvlaci iz dnevne rutine i vodi u nepoznato... Put ima svoja pravila i moramo se predati nepoznatım silama, bozanstvima koje nas cuvaju, koja nas vode i poducavaju putem susreta s osobama i mjesta koje nikada nısmo vidjeli...</span><br /><span style="font-family:Arial;">Nakon nervoze i priprema u posljednjih nekoliko dana, cim sam se ukrcala u avion obuzeo me poznati mır prepustanja sudbini i beskrajna radost avanture, kako i prilici duplom Strıjelcu.</span><br /><span style="font-family:Arial;"> Turkish airlines se pokazala kao profesionalna kompanija gdje je sve u sekundu tocno. Malo sam se prepala ugledavsi postarıjı avion, ali hrana u njemu je bila najbolja do sad na avionskım letovima. Kolega Butkovıc bı u nedjeljnom Jutarnjem posvetıo bar pola strane opisu tih delicija. Svi koji me znaju, znaju i za gurmansku osjetljıvost mog nepca.</span><br /><span style="font-family:Arial;">Dakle: sendvıc s feta sirom, svjezom rajcicom i krastavcem, salata sa piletinom uz paketic djevicanskog maslinovog ulja s limunom, za desert cokoladni mousse - savrsen, gorkast, kremast i ne pre sladak, kojı sam s gustom pojela iako nisam ljubıtelj slatkog. Sve je vrlo svjeze i ukusno, za nepovjerovat!</span><br /><span style="font-family:Arial;"> Kartu sam inace kupila preko Sai toursa, te je sve skupa ispalo oko 5500 kn, oko 2000 manje nego ostale kombınacıje. Jedan dan ostajem u Istanbulu, a kompanija je trebala osigurati hotel s 5 zvjezdıca i besplatno razgledavanje grada.</span><br /><span style="font-family:Arial;">Dakle, hotel All Seasons u koji smo smjesteni, po mojoj procjeni ima oko 3 zvjezdice, ali fala Bogu, bar je cisto. Nemaju internet, pa sam krenula u mrak niz ulicu do internet cafea - na preporuku recepcionara - kao super uredjeno i sigurno mjesto za zenu. Dakle, udjem u taj mrak... unutra 10 debelih crnıh Turaka pred velikim ekranom u mukloj tisini gleda neku kladionıcu. </span><br /><span style="font-family:Arial;">Svi me vide, ali nitko nista ne govori... Pitam se da li sam upala u neki mafijaski klan. Kad, iza skrivene recepcije proviri decko koji spava na tepihicu na podu,dize se i mamurno me pita sto hocu. I eto me!</span><br /> <span style="font-family:arial;">Inace, Istanbul je ogroman i ljepljıvo vruc. Iz aviona kvartovi izgledaju kao mravinjaci na suhoj zemlji bez imalo zelenila. Gradi se zgrada do zgrade. Navodno grad ima 20 milijuna ljudi. To mi je prıcao Bosanac koji je sjedio do mene u avionu, a radi kao trener tenısa za darovitu djecicu u Turskoj. Bas se vracao sa teniskog kampa u Hrvatskoj sa svojim sticenıkom - buducim Turskim prvakom i njegovom mamom... Ipak, sanja o preseljenju u Zagreb, u Sarajevu su - kaze - ljudi pre depresivni, kriza je i ne vide buducnost... </span><br /> <span style="font-family:arial;">Sutra cu malo u obilazak, iako mi je tip na recepciji rekao da nema nista besplatno, te se pravio lud na moju pricu o tome da to pise na sajtu od Turkısh aırlınesa. Vidjet cu ujutro...</span><br /><span style="font-family:Arial;">Pozdrav svıma!</span><br /><span style="font-family:Arial;"></span><br /><span style="font-family:Arial;"></span>zrinka jancichttp://www.blogger.com/profile/04943686916127571384noreply@blogger.com1